Sjećanje na klakere Gvozdena sodadžije

Agencije - 15. avgusta 2012. 058.ba

Višegrad

VIŠEGRAD – Nestaju stari zanati, u Višegradu više nema sodadžijske radnje majstora Gvozdena, koju su upamtile generacije školaraca i koja je desetljećima snabdijevala Višegrađane omiljenim napitkom klakerom i soda – vodom. U glavnoj ulici Višegrada, pored ostalih zanatskih radnji, nalazila se radnja majstora Gvozdena – u nju su od pedesetih do osamdesetih godina prošlog vijeka najviše ulazila djeca, a sa soda vodom iz sifon boca u višegradskim kafanama pravio se najbolji špricer.

Višegrad bješe poznati zanatski centar. U glavnoj i sporednim uličicama bile su zanatske radnje opančara, krojača, brica, sajdžija, vunovlačara, stalastičara, bojadžija i sedlara.

Svako staro ćoše i danas podsjeća na zanate koji su, pred naletom industrijalizacije, polagano nestali, a s njima i stare zanatlije.

Gvozdenova sodadžijska radnja u glavnoj višegradskoj ulici dugo se opirala novim zahtjevima vremena i ukusima potrošača.

“ I danas se sjećam kad je pedesetih godina prošlog vijeka čika Gvozden, tako smo ga zvali, a prezivao se Gvozdenović, doselio iz Bele Palanke iz Srbije, kupio od porodice Topalović iz Dušča kuću i otvorio sodadžijsku radnju.

Djeca imućnijih Višegrađana kod njega su kupovala omiljeno piće – klaker u flašicama sa soda – vodom i kuglicom na vrhu koju smo, da bismo je mogli piti, gurali unutra prstima“, prisjeća se sada penzioner Druško Andrić.

Stari Višegrađani su tada od Gvozdena kupovali čuvene sifon – boce punjene sodom kako bi gostima na krsnim slavama sa vinom pravili špricere.

„Najveći potrošači soda – vode u sifonima iz jedine sodadžijske radnje u gradu je bilo Ugostiteljsko preduzeće `Panos`. Gost je u to vrijeme tražio da mu se na sto donese flaša vina i sifon – sode pa je po svojoj volji pravio špricere i `gustirao`“, priča Andrić.

Andrić opisuje sifonske boce kao staklene posude na kojima je bio montiran metalni mehanizam sa ručkom koja , kad se pritisne, kroz cijevčicu istiskuje mlaz soda – vode.

„Kasnije se se sodadžija osavremenio pa je pripremao i druga osvježavajuća pića, kao što su kokta i orandžada. Ona su se pravila dodavanjemm ekstrakta i šećera“ – kaže Duško.

Generacije mladih Višegrađana, a posebno učenika, odrastale uz čika Gvozdenove sokove koji su se morali popiti u skučenom prostoru radnjice, sa jednim stolićem i dvije stolice, jer se bočica orandžade i drugih pića morali odmah vratiti sodadžiji.

Radnja na ćošku glavne ulice tavorila je sve do početka posednjeg rata kad je stari sodadžija pokupio svoju imovinu i sa suprugom Ružom vratio se u rodnu Belu Palanku.

Za njim su u gradu na Drini ostale samo uspomene.

Zanimljivo je da se u kući koju je sodadžija kupio do 1952. godine nalazila gradska čitaonica u kojoj su stariji slušali vijesti na radio – prijemniku „Kosmaju“ i čitali dnevne listove.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.

Povezane teme: