Od vojnog činovnika do umjetnika

ROGATICA – Ostati bez posla u najboljim godinama života i u nečemu naći utjehu, vrlo je teško. To nije slučaj sa  Nenadom Kanostrevcom (54) koji je poslije skoro 30 godina rada kao službenik u ministarstvima odbrane bivše BiH i Republike Srpske, zbog provođenja reforme vojske u BiH, dobio otkaz i ostao na ulici.

Umjesto očajanja Nenad se prihvatio drvodeljstva. Prvo je svojom rukom napravio vikend kuću i prateće objekte u rodnom selu Jasik na granici opština Sokolac i Rogatica odakle je sa roditeljima otišao u Sarajevo dok je bio dijete.

– Među pratećim objektima, priča Nenad, u Jasiku uradio sam višenamjensku pečenjaru, pekaru i ono sa čim se najviše ponosim – pčelinjak. U njemu je do prošle zime bilo i po 50 društava pčela. Ekstremna prošla zima desetkovala je i moj pčelinjak. Ostalo mi je svega desetak društava. Zbog toga sam morao kupovati i nova društva da bi nekako skućio dvadesetak koje sam, za svaki slučaj, nedavno podijelio u dva dijela i jedan ostavio u Jasiku, a drugi donio u Kovanj na domak Rogatice.

Pošto i ljeto nije bilo naklonjeno pčelarima, ovaj zaljubljenik u pčele strepi nad sudbinom i onog što sada ima, a o nekoj zaradi i ne pomišlja.

Ono po čemu je Nenad posebno poznat je njegov hobi koji se bez sumnje može svrstati u svojevrsnu umjetnost. Dok je bio mlađi u slobodno vrijeme od palidrvaca iz šibica pravio je Ajfilovu kulu, Titovu rodnu kuću, most na Neretvi u Jablanici, Titovu pećinu u Drvaru i niz drugih minijaturnih objekata koji su, na njegovu žalost, ostali u porodičnoj kući na Breki u Sarajevu, kada su je Kanostrevci, spašavajući žive glave, morali napustiti ratne 1992. godine.

SABOR KANOSTREVACA

Nenad je jedan od organizatora i osnivača petrovdanskog sabora Kanostrevaca rođenih u Jasiku koji se održava već pet godine i okuplja i do stotinu osoba svih generacija..

– Na naš sabor dolaze svi koji su rođeni ili potiču od Kanostrevaca sa cijelim porodicama. Dođu tako rođaci iz Sokoca, Rogatice, Bijeljine, Pala, Mislova, ali i iz Njemačke i Srbije. Skupljamo se, kazuje Nenad, uoči Petrovdana i uz iće i piće, pjesmu, igru i veselje obavezno dočekamo na nogama veliki praznik.

– Umjesto predmeta od palidrvaca sada u suvenirskoj namjeni pravim stare kuće brvnare prekrivene šindrom, vodenice sa koševima za žito i ostalim vodeničkim inventarom i druge predmete od drveta. Tu su u kombinaciji rezbareno drvo – slika srpski manastiri poput Ostroga, ćuprija na Drini u Višegradu i slično, kazuje Nenad..

– Da bi, dodaje on, napravio jednu moju vodenicu treba mi najmanje sedam dana. Drvo mora biti 100 posto suvo uglavnom od lakoradnog drveća kao što su lipa, javor, trešnja, jasika. Još mi treba boja i visokokvalitetni lijepak, a od alata razne pile i za rezbarenje, neizostavna, glijeta.

Najviše svojih „proizvoda“ Nenad poklanja prijateljima. Nešto se, priznaje on, i proda kao suveniri bez unaprijed određene cijene. Stigli su oni ne samo u okolna mjesta, nego i do Njemačke, Amarike, Kanade…

Iz radionice Nenada Kanostrevca izašao je i ne mali broj novih i dorađenih gusala za koje je on kao i u drugim drvodjelačkim poslovima priznati veliki majstor.