O svome trošku i na svoju štetu
ROGATICA – Rekao je Petar Aškraba Zagorski o načinu na koji istražuje i piše svoje knjige. Napomenuo je to promovišući jedanaestu po redu knjigu nazvanu – „Istine“.
A istine ovaj samostalni istraživač, književnik i istoričar sakuplja na licu mjesta, obilazeći srpske krajeve i tražeći izvore koje oficijelni istoričari nisu pronašli ili su bili slijepi za njih, pri tome ispisujući istoriju znatno drugačiju od one zvanične. Riječ „istorija“ prema Aškrabinom mišljenju vodi porijeklo od riječi „istina“ i zato je neophodno ispraviti u istoriji sve ono što jeste neistina.
Vrstan pripovjedač, urođenog govorničkog dara, često arhaičnim riječnikom i drugačijim viđenjem gramatičkih normi, Zagorski lako drži pažnju slušalaca, pa sat njegovog pripovijedanja proleti kao minut. On (naprimer) tvrdi da je „guslar“ čovjek koji pravi gusle, kao što je „kolar“ onaj koji proizvodi kola i sedlar onaj koji proizvodi sedla; čovjek koji pjeva uz gusle je – „guslač“ kao što je onaj koji pjeva –„pjevač“. Za Zagorskog sestra Srbina je „Srbkinja“ a ne „Srpkinja“ jer u drugom slučaju njih dvoje bili bi pripadnici dva različita naroda.
Može vam se sviđati ili ne sviđati to što Zagorski govori, možete se sa njim slagati ili ne slagati, ali materija o kojoj zbori i način na koji besjedi ne može vas ostaviti ravnodušnim.
Sinoćna promocija bila je 152 po redu koju je upriličio u srpskim zemljama, o svom ruhu i svom kruhu.
Iako je mala sala Narodne biblioteke Rogatica bila popunjena do zadnjeg mjesta prava je šteta što još više Rogatičana nije došlo da posluša njegove nadahnute besjede.