„Doktor“ za poljoprivredne i druge mašine

ROGATICA – Ako se nekome na širokom platou Borika, ali i znatno šire u opštini Rogatica, pokvari traktor, kosilica, kombajn i bilo koja druga poljoprivredna mašina i treba joj pravi majstor, tu je Novak Balčaković u selu Blažujevići. A ako „doktor“ Novak ne može kvar otkloniti, onda diži ruke od te mašine i kupuj novu, kazuju seljaci ovog kraja.

Ko je ustvari Novak Balčaković? Radi se o 88-godišnjem penzionru koji je u mirovinu izašao 1989. nakon punih 39 godina rada, od čega 36 u poljoprivrednom dobru „Borike“ u kome je prošao sve faze rada od običnog radnika potkivača konja preko mehaničara, šofera do upravnika Dobra.

– Kada sam se u proljeće 1949. vratio sa odsluženja obaveze u JNA umjesto da pođem na omladinsku radnu akciju, iznenada, bez konkursa i druge procedure, primljen na posao u ergelu konja na Borike. Primio me je tadašnji starješina kapetan Boško Banduka, jer je Dobro bilo u sastavu JNA. Moj prvi posao bio je potkivanje konja kao vještinu koju sam savladao služeći brdsku artiljeriju u kojoj su u to vrijeme konji sužili kao osnovno sredstvo za prevoz. I u PD „Borike“ koje je tada bilo vojna ustanova, konji su bili osnova za rad jer još nije bilo traktora i drugih mašina, priča Novak.

– Krajem 1950., dodaje on, „Borike“ su prešle u civilno preduzeće i ubrzo smo dobili prvi traktor „ferguson“. To „čudo“ od mašine nakon kratke obuke povjereno je meni na upravljanje. I ne samo traktor, nego i sve druge mašine koje su dolazile nama u Dobro i seljačku zemljoradničku zadrugu koja je formirana po ugledu na sovjetske solhoze i kolhoze.

Vremenom se PD „Borike“ razvijalo i jačalo. Uz ergelu konja bosansko-brdske i arapske pasmine, došle su farme krava sa nešto oko 30 i skoro hiljadu grla ovaca. Izgrađena je mljekara na Dolovima kod Borika i proizvodili smo mlijeko, sir i kajmak. Radilo se imanje na Borikama i u Rogatici. Dolazile su nove, modernije, mašine i po pravilu prvi majstor i instruktor za obuku drugih, ali i rukovodilac Dobra, bio je Novak. I tako sve do penzije u kojoj sa 370 maraka „uživa“ evo već 24 godine.

Naučio raditi u i oko poljoprivrede i pratećih mašina, Novak ni u penziji ne miruje. Obrađuje svoje imanje koje i nije baš malo – oko 120 dunuma. Napravio je novu kuću u selu i pomogao u gradnji kuće sinu u Rogatici i postao majstor za sve i svašta. Popravlja svoje i tuđe traktore i ostale mašine. Kad zatreba zna popraviti i osigurač i slične kvarove na struji i obaviti druge „stručne“ poslove u domaćinstvu.

Novaka, živu enciklopediju PD „Borika“, svoga sela i okoline, zatekli smo na njivi. Jednim od dva svoja traktora priprena sjetvu krompira, kulture bez koje se ne može zamisliti ni jedno domaćinstvo na platou Borika.

– Pri kraju sam osme decenije života, reče Novak. Na moju nesreću više me ne prati životna saputnica Zorka (Rosić) koja mi je radila dva sina i dvije kćerke, i stariji sin Dobrica. Obadvoje su otišli u legendu ove godine i ostaviše mene da se sam patim. Istina imam ja i drugi dio porodice pa čak i 10 unuka i isto toliko praunuka, ali oni samo povremeno dođu. Imaju svoje kuće i obaveze.

PD „BORIKE“

Moje PD „Borike“ više nije ono što je bilo. Njime poslije privatizacije gazduju neki drugi ljudi i odnosi. Žao mi ga je, jer je dio mene. Volio bih da se digne bar na koljena, ali ja tome ne mogu ništa doprinijeti, reče „starina“ Novak, u čijim rukama još uvijek traktor brekće i ore brazde plodne zemlje u njegovim Blažujevićima.