Dejan Duvnjak iz Rogatice – mali čovjek za velika slavlja

ROGATICA – Neko je nakad rekao – daj mi dijete da ga vaspitam do 12 godina, a onda neka ga uzme ko god hoće, ono će do kraja života ostati sa onim što sam ga ja naučio i kako sam ga vaspitao.

Ako u tome ima istine, onda će Dejan Duvnjak, učenik petog rauzreda Osnovne škole „Sveti Sava“ u Rogatici cijeli život biti poklonik običaja koji se upražnjavaju uz vjerske praznike među kojima je i Roždenstvo Hrista, u narodu popularni Božić.

Iako je u junu tak navršio deset godina, Dejan je stalni božićni polaznik u više porodica u susjedstvu. On taj zadatak obavlja i na način kao da mu je puno više godine. Ima on i svoju priču kojom blagosilja domaćine.

– Daj Bože zdravlja i veselja u ovom domu. Nek nam se rađaju zdrava dječica, žito i lozica. Neka nam se uvećava imovina u polju, štali i oboru, njegova je poruka kao polaznika na Božić u ranim jutarnjim časovima.

Demonstrirajući kako on to praktično radi, ogrnut ćebetom i sa vunenim rukavicama, Dejan je pokazao i dijelom onog što još praktikuje uz žaranje vatre u šporetu djeda Vitka.

– Koliko varnica – toliko srećica, koliko varnica – toliko parica, u toru jagnjadi, u sušari šumki, a najviše zdravlja i veselja, Bože daj, dio je dodatne priče uz nalaganje badnjaka.

To nije i sve što Dejan upražnjava uz Božić. Uz čašu soka koju mu domaćica naspe u ime dobrodošlice, on se obraća riječima:

– Domaćini, poštovati treba vjeru, badnjaci se jutros beru. Prekrsti ih kako valja, oni su simbol pravoslavlja, da se korijen ne bi utro, nazdravlje vam božićno jutro.

Nakon žaranja badnjaka, Dejan po starom dobrom običaju ostavi koju paru pred šporetom i zatim daje „dozvolu“ da se domaćin i ostali ukućani mogu omrsiti, plećkom od zaoblice. Za uzvrat, kad polazi iz domaćinove kuće, ili koji dan kasnije, kao uzdarje dobija prigodan poklon na svečanosti koja se naziva „prevođenje polaznika“.

Ali, to nije i kraj priče o malom Dejanu. Sa tri godine, roditelji Mirko i Nataša, uveli su ga u osnovnu molitvu „Oče naš“ i prvu strofu molitve uz lomljenje slavskog kolača, poznatu kao „Slavarica“. Time je on sebi obezbjedio mjesto u vrhu slavske trpeze u svakoj kući gdje je, sa roditeljima, ili sam, išao na slavsko veselje.

Kada je uz nedavnu krsnu slavu Svetog Stefana Dečanskog (Mratindan) protojerej-stavrofor Rajko Cvjetković lomio krsni kolač u porodici Duvnjak i čuo sve ono što je Dejan tim povodom izrekao, rekao je:

– To dijete je rođeno sa Duhom Božijim i treba učiniti sve da nastavi putem kojim je pošlo. U budućnosti ja u njemu vidim velikog crkvenog dostojanstvenika, čak i vladiku, zašto ne. Fenomeni se ne rađaju često.

Godine su prolazile, Dejo je rastao i sticao nova znanja. Uz „Oče naš“ naučio je „Simvol vjere“ i niz drugih crkvenih molitvi. I „Slavaricu“ je do kraja naučio iako je prava poema. Uz to, naučio je i slavsku zdravicu kojoj se svi dive i ne vjeruju da dolazi iz tako majušne dječije glavice.

Njegova zdravica počinje sa pomozi Bože i današnja slavo. Gdje se ove godine krsni kolač lomio, daj Bože i još puno godina u zdravlju i veselju. Gdje se ove godine sastajali, veselili i pili i dogodine. Živio nam brate domaćine i neka nam je srećno kolo i sastanak.

Dejan je istovremeno i odličan učenik. Posebno se ističe na časovima vjeronauke. Bez njega rijetko može proći neka priredba uz školsku slavu Sveti Sava, godišnjicu crkvenog KUD „Sretenje“, čiji je prvi predsjednik protojerej Gvozden Arambašić i otkrio njegov talenat, i druge prigodne crkvene manifestacije. Recitovao je čak i pred motropolitom dabrobosanskim, gospodinom Nikolajem.

Dejan ne samo da kao odrastao čovjek govori božićne, slavske i ostale molitve i zdravice, on veoma dobro recituje i poeme „Rađajte majke Srpkinje“ Božidara Glogovca i „Zdravicu srpskom narodu“ Ljubivoja Ršumovića koje su namijenjene afirmisanim dramskim umjetnicima.

Nije Dejkan samo dobar recitaror. On ravnopravno kao i ostali njegovi vršnjaci upražnjava dječije radosti. Uz to igra šah, aktivni je polaznik škole fudbala i odlično se snalazi na računaru, a veliki je navijač FK „Crvena zvezda“.