K'o fol gorjela Osnovna škola “Sveti Sava”

ROGATICA – Gori Osnovna škola „Sveti Sava“ – glasila je dojava koju su juče oko podne dobili pripadnici Teritorijalne vatrogasne jedinice Rogatica. S(v)irene, huka, buka, frka, i vatrogasci u punom trku. Za svega par minuta šiknuo je mlaz vode iz navalnog vozila „bedford“ sa 2.000 litara po krovu škole, a iz terenskog vozila „nisan“ uređaj za gašenje požara visokog pritiska počeo je da dejstvuje po ulazu u školu.

Neposredno prije nego što su vatrogasci krenuli sa gašenjem na svih 5 izlaza iz škole nahrupila su djeca u dvorište, po planu evakuacije, kontrolisani od strane svojih nastavnika i pedagoga škole. Plus na svakom izlazu upute im je davao po jedan vatrogasac. Planom je tačno predviđeno koji razred i koji kabinet se evakuiše na koji od 5 izlaza i sve je funkcionisalo, da ne pretjerujemo – besprijekorno. Djeca su se pomjerila na bezbjednu udaljenost, a čika-vatrogasci su ozbinjno radili svoj posao.

Sve dok se neko ne našali: „Ne po krovu, prokišnjava na jednom mjestu“ – dobaci neko od školskog osoblja vatrogascu, a on se nasmija i okrenu mlaznicu u drugu stranu.

Jer sve ovo bila je vježba, a ne pravi požar.

Zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju predviđeno je da svaka škola jednom u toku školske godine mora održati vatrogasnu vježbu. U današnjoj učestvovalo je 9 vatrogasaca, starješina TVJ, i dva vatrogasna vozila. Učesnici su bili i osnovci i njihovi nastavnici i pedagozi, njih oko 270.

„Vježba je veoma uspješno realizovana, evakuisano je oko 270 djece koja su se nalazila na nastavi u vrijeme „izbijanja požara“. Njihova evakuacija izvedena je za manje od 5 minuta, što je odličan rezultat. Po završetku vježbe sa direktorom škole analizirali smo tok današnje evakuacije i dogovorili da dogodine ponovimo vježbu“ kaže starješina TVJ Željko Petković. Na pitanje da li je sve proteklo idealno odgovara: „Ništa i nikad nije idealno, uvijek može i bolje i brže. Uočilo sam nekoliko sitnih nedostataka tokom vježbe i naš cilj biće da ih dogodine ne ponovimo“ – kazao je Petković.

Nakon vježbe urpiličeno je druženje djece sa vatrogascima. Fotorgafisanje i razgovor: „Čiko, a šta je ovo na opasaču, a za šta vam služi ovo na ušima, može li ovaj vaš džip da se popne uz Ljun… tako bi oni satima. Vježba ih je obradovala jer je mnogo podsjećala na igru, pa su se nerado vraćali u učionice.

I nas koji pamtimo neka davna, ljepša i sretnija vremena, sve ovo podsjetilo je na one dane kad smo se mnogo uvježbavali za raznorazne nesreće, a one su se dešavalo veoma rijetko. Možda baš zato što su znale da smo spremni za njih.