SEOSKA IDILA NA SUVENIRIMA
ROGATICA – Nenad Kanostrevac (56) rođen je u selu Jasik u opštini Sokolac. Dugo godina sa porodicom živio je i radio u Sarajevu, a u Rogaticu je došao 1992. bježeći ispred terora koga su već na početku rata nad sarajevskim Srbima provodile „Zelene beretke“ i druge paravojne formacije.
Kao pravnik za upravne poslove sa višegodišnjim iskustvom odmah nakon što je na kraju rata ostavio pušku, dobio je posao u ministarstvu odbrane na radu u Rogatici. Zbog smanjenja obima posla, 2002. dobio je otkaz i evo punih 12 godina nalazi se na evidenciji nezaposlenih.
I dok čeka bilo kakav posao, Nenad ne sjedi praznih ruku. Iako mu je očevo imanje u selu Jasik od Rogatice udaljeno skoro 50 kilometara, dio sredstava potrebnih za svoju i egzistenciju porodice pokušao je obezbjediti iz uzgoja pčela.
– Zbog udaljenosti sela i loših godina za pčele u toj djelatnosti nisam mnogo postigao. Nemam mogućnosti ni za bavljenje nekim drugim poljoprivrednim poslovima, a da bi nečim „ubijao“ vrijeme i liječio živce koji su sve zategnutiji, odlučio sam se na ono o čemu u mlađim godinama nisam mnogo razmišljao, ali sam znao da negdje u meni „čuči“ – drvodeljstvo i izrada suvenira, priča Nenad.
– Zasad su to, dodaje on, predmeti iz seoskog života. U minijaturi vraćam sjećanje na stare kuće brvnare sa predmetima koje su seljaci koristili u svakodnevnom radu. Tu su volujska kola sa jarmom, saone, ralo, drljača, vile, grablje i drugi uvijek korisni i već zaboravljeni predmeti. Tu su i mini vodenice kako sam ih ja upamtio odlazeći da meljem ječam u vodenicama na Rakitnici.
Osnovni materijal za sve što radim je drvo. Kuće su najčešće od starih panjeva. Ima tu i mahovine, trave, ali i tvrdog drveta kojim uz korišćenje boja i ljepka pokrivam moje „kuće“ i druge objekte.
Ali, to nije i sve na šta Nenad troši izobilje svog slobodnog vremena. Poznat je i po izradi duboreza. U toj tehnici radi poznate objekte kao što su na Drini ćuprija, Ostroški manastir, most na Žepi i najnovije kapija Andrić grada u Višegradu.
– Zasad sve urađeno uglavnom poklanjam prijateljima i poznanicima. Stigli su moje rukotovrine do mnogih mjesta u Republici Srpskoj i Srbiji, ali i u Njemačkoj, Americi, Kanadi i nekim drugim zemljama. Jednog, lijepog dana, možda ću nešto od ovog moga rada i unovčiti, u šali kazuje ovaj umjetnik-naivac za koga već mnogi kažu da „što očima vidi, to rukama stvara“.
ŠUMA
Za sve što radim osnovni izvor materijala je šuma. Uz odmor u prirodi, ona iz svojih njedrara nudi i mnogo štošta drugog. Meni stare panjeve, travu i mahovinu. Zato rado u nju odlazim i uvijek se zadovoljan vraćam, kazuje Nenad.
