Šest decenija braka Perse i Brana Gluhovića

Tekst i foto: Sreten Mitrović - 13. aprila 2015. 058.ba

Brane i Persa Gluhovic

PRESUDILO PRIJATELjSTVO OČEVA

ROGATICA – Novak Gluhović iz Seljana i Simo Lučić iz Mesića živjeli su na dva kraja rogatičke opštine. U svojim selima važili su za dobre domaćine, a pošto se dobar glas daleko čuje, o njima se pričalo i šire. Uz to bili su i približnih godina, pa su se često sretali na pijaci u Rogatici, na vjerskim saborovanjima i raznim drugim prilikama. Bili su u neku ruku prijatelji i često zajedno u kafanama i piće popili.

To usputno prijateljstvo pretvorilo se u pravo, porodično, na Mitrovdan davne 1953. kada se Novakov najstariji od četiri sina Brane oženio Siminom kćerkom Persom. Brane je tada imao 23, a Persa tek zakoračila u 17-tu godinu. Brak između ovo dvoje tada mladih ljudi još traje a za njega presudno je bilo prijateljstvo njihovih očeva.

– Za današnje prilike i shvatanja malo je čudno, a možda i smiješno, ako kažem da su naši očevi zaista bili najveći pobornici da mi brakom okončamo jednogodišnju vezu kao momak i djevojka, priča Persa, a Brane dodaje:

– Sve je počelo na Krstovdan, 27. septembra 1952. Ja došao sa odsluženja vojnog roka u JNA. Momčina, željna provoda našla se na vašaru kod crkve u Prači. Susret sa starim i novim prijateljima i poznanicima. Mitra Rakanović iz Gornjih Mesića, ranija moja poznanica, reče mi da ima za mene djevojku i upoznala me sa Persom, kojom ću se godinu dana kasnije i oženiti. Zanimljivo je da sam ja Persu upoznao kada je bila drugi razred osnovne škole. Kao omladinski aktivista sa značkom udarnika brigadira Prve rogatičke omladinske radne brigade sa izgradnje pruge Šamac – Sarajevo, pratio sam 1948. na ljetovanje u okolinu Visokog grupu djece iz socijalno ugroženih porodica i najboljih đaka iz osnovnih škola. Persa je bila među ovim drugim i prvu noć kad smo došli u odmaralište nije odmah dobila svoj krevet, pa nemajući drugog izbora spavala je samnom u mom krevetu, jer sam obećao njenom ocu da ću se o njoj brinuti. Ja sam to zaboravio, ali nije Persa i kad nas je Mitra upoznavala, ona je rekla „znam ja njega“ i ispričala cijeli događaj. To je izazvalo veliki smijeh prisutnih, a kod mene simpatije. Tada je i počela godinu dana duga naša ljubavna veza. Često smo se viđali na sijelima i vašarima. Dolazio sam joj i kući u Mesićima. Kao rijetko kog od njenih momka primili su me njeni ukućani. Čika Simo posebno. Majka Zorka imala je dozu rezerve. Ne što me nije „voljela“ nego što je bila protiv čvršće moje veze sa Persom zbog njene mladosti. Uvijek je govorila „moja Persa je još dijete“, a u meni je vidjela momka za ženidbu.

– Bila je u pravu iz najmanje dva razloga. Prvi razlog je što sam ja kod kuće imao oca, majku i tri mlađa brata. Trebalo je žensko da pomogne majci. Drugi je bio u tome što sam se ja do ušiju zaljubio u Persu i jednostvno nisam mogao da pomislim da bi je mogao nekom drugom prepustiti a navalili momci k,o osice, priča još Brane.

– Sve je ovo tačno što on priča, potvrđuje Persa. Iako sam bila djevojčurak, bila sam lijepa i na glasu i imala momaka da biram. Ne umjedoh izabrati. Ovaj moj prevari i mene i moga oca, šali se ona.

– Šta ću vam tamo, šta vamo, dodaje ona, ali i ja sam voljela moga Branišu. Čak sam pristala da se kradom udam za njega. Nije to otac dozvolio. Tražio je da ide sve po redu, domaćinski – prosidba, svatovi, ispraćaj, svadba.

Brane i Persa Gluhovic 2

– I tako je bilo, dopunjava je Brane. U proševinu je išao moj otac Novak i komšija Čedo Kulašević. Za „svaki slučaj“ biciklom sam ubrzo stigao i ja. Bojao sam se da mi buduća punica šta ne pokvari, jer je uvijek govorila „moja Persa je mlada i nije za udaju“?! To je prevaziđeno Siminom posljednjom i svadba je ugovorena za Mitrovdan, davne 1953.

– Po mladu smo otišli malo modernije za to doba. Umjesto sa konjima ili pješice, kako su u to vrijeme mnogi drugi išli, mi smo angažovali teretni kamion. Bio je to stari „dodž“ koga je vozio legendarni Redžo. Napunili smo ga kao šibicu. Čak smo imali i harmonikaša. Sjećam se, Zaković se zvao. Svadba tri dana, prisjeća se Brane.

– Preko šest decenija zajedničkog života nije mala distanca. Svašta se preživjelo. Dovoljno je reći da sam devet godina provela u kući sa svekrom, svekrvom i tri djevera, da smo obrađivali zemlju, gradili novu kuću, da sam rodila dvije djece – Dragana, 1955. i Dragu godinu dana kasnije, da je Brane zbog posla vozača uglavnom bio van kuće, najbolje govori kako je tekao naš život. Sve se izdržalo i evo nas i danas zajedno. I ostaćemo tako dok nas smrt ne rastavi, priča Persa.

Uz dvoje svoje djece, Persa je othranila i podigla i treće, Novaka-Lola, sina od djevera Rada i jetrve Kove, koji su radili u Njemačkoj a podizanje djeteta prepustili Persi i Branu. Preuzeli su ga sa tri mjeseca starosti. Kod njih je odrastao, školu završio, vojsku odslužio. Čak se kod njih i oženio i vjenčao. Persu je zvao majkom, a rođenu imenom. Nažalost, umro je nedavno „zdrav čitav“ u 42 godini života.

– To su za nas najteži dani života, priča Persa. Pogotovo zbog toga što se naš Lola spremao da iz Beograda, za Preobraženje, dođe kod nas u Rogaticu. Na sreću ostalo mu je dvoje djece i supruga.

Uz sve što je Persa preživjela, ona je i radila u ugostiteljstvu i sa 20 godina radnog staža zaradila penziju u koju je otišla sa 55 godina života. Penzija je više nego skromna – 240 maraka.

I Brane je odavno u penziji. Radio u niskoakumulativnim firmama i prima 350 maraka penzije, ali se mnogo ne žali.

Loše je što se ostarjelo i što je starost „ružna haljinka“, kako se nekad govorilo. I jeste. Vitalnost popušta, boli tu i tamo, slabo se čuje i vidi, ali mora se živjeti, rekoše na kraju Persa i Brane, koji u zajedničkom životu guraju 62 godinu.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.

Povezane teme: