Prirodni fenomen medne rose napunio košnice

FOČA – Medna rosa – slatkasti sok koji pčele prikupljaju u šumi sa površine lista hrasta, ali i drugih vrsta drveća, napunila je košnice pčelara Mila Pejovića iz Miljevine, kod Foče.

Ovaj prirodni fenomen javlja se u zavisnosti od vremenskih prilika, a Pejović tvrdi da ovoliku količinu soka drveće pušta jednom u 20 godina.

Objašnjava da je medna rosa mješavina viška soka iz drveta i izlučevina biljnih vaši koje napadaju list, a od kojih se dobija posebna vrsta veoma zdravog meda tamne boje.

“Mnogo je zdrav za ljude i dobar je antioksidans, ali za pčele nije dobar jer je gust i brzo se kristališe, pa ga treba vrcati u roku od sedam do deset dana da pčele ne bi stradale”, kaže Pejović.

On navodi da je ovaj med u Njemačkoj veoma tražen i da je skuplji od livadskog.

“Kod nas je cijena od osam do deset evra, a u Crnoj Gori i do 20 evra”, dodaje Pejović.

Kapi medne rose pčele “napadaju” u ranim jutarnjim časovima.

“Pčela mora da obleti od 250 do 1.500 cvjetova za jednu kap nektara, a kapi medne rose uzima sa lista kao gotov proizvod i nosi direktno u košnicu”, objašnjava Pejović.

Pejović, kome je, kako kaže, pčelarenje mnogo više od hobija i izvora zarade, zahvaljujući otrovu iz pčelinje žaoke više nema srčanih problema koji su ga dugo mučili.

“Imao sam dva infarkta – 1992. i 1996. godine i tada sam počeo da se bavim pčelarstvom, koje me je vratilo iz mrtvih. Svaki ubod pčele poboljšava cirkulaciju krvi i smanjuje krvni pritisak. Pčele mi ne dozvoljavaju da se olijenim, uvijek sam u pokretu, smiruju me. Uhvatim pčelu da me ubode za vrat, u lice, gdje god”, priča Pejović.

Svojoj ženi Mirjani ubodima pčele izliječio je bolove u kuku, a i komšije pričaju da dolaze kod njega da im pomogne.

“Moja žena dvije godine nije mogla da pomeri ruku. Svuda sam joj tražio meleme, a onda je Mile počeo da joj donosi pčele da je ujedaju i sada može da mrda i rukama i nogama”, kaže komšija Milomir Stanković.

Dodaje da je pčelinji otrov u svijetu jako cijenjen, ali da ga kod nas niko ne sakuplja.

Pejović potvrđuje da je pčelinji otrov veoma zdrav, a na cijeni je i njegova proizvodnja, koja je vrlo unosna. “Kinezi su to usavršili, a mi to još ne radimo jer nemamo aparate i stakla za skidanje pčelinjeg otrova”, kaže Pejović, koji zajedno sa suprugom i kćerkom drži više od stotinu košnica.

On ističe da je ovaj kraj idealan za pčelarenje i da bi svaka kuća mogla imati po nekoliko košnica za svoje potrebe. Mladima bez posla, koji, nažalost, nisu mnogo zainteresovani za pravljenje meda, poručio je da pčele mogu da donesu i dobru zaradu.