Priča sa višegradske pijace

Mira Andrić - 09. septembra 2015. 058.ba

Pijaca u Visegradu

VIŠEGRAD – Septembar se kod Srba, kao i kod nekih slovenskih naroda naziva još i Miholjski, Rujan i Grozdober.

Septembar je u našim krajevima poznat po spremanju zimnice od zdravih plodova voća, povrća i žitarica.

Danas, kada police supermarketa i piljara imaju istu ponudu voća, povrća, i začina i ljeti i zimi i kada možemo da u svako doba jedemo bilo šta što nam se sviđa, trenutak je da se zapitamo – da li je takav način ishrane i najbolji za nas?

Na višegradskoj pijaci srijedom su dostupni sezonski plodovi koje vrijedni seljaci donose iz okolnih sela. Mušterije se sve više okreću domaćoj organskoj hrani, tako je i današnja pijaca bila dobro posjećena a ponuda robe veoma raznovrsna. Prodaja ide dobro uz cirkulaciju ljudi između tezgi natrpanih povrćem, vožem, žitaricama, mesnim prerađevinama i svim onim što “krasi” jednu gradsku pijacu.

Trgovci voćem i povrćem zadovoljno trljaju dlanove, jer u sezoni spremanja zimnice robe ide ko alva i ako kupovna moć i nije na zavidnom nivou, reče jedan prosjedi čičica iz Kopača.

“Ranije smo dobro živjeli od prodaje na pijaci a sad su nam mušterije najviše penzioneri. Ovi mladi naraštaji umjetso na pijaci sve se češće snabdijevaju u trgovinskim objektima u gradu”, priča Mileva iz Dobrunske Rijeke. I dok se trgovci nadmeću čija je roba bolja i kvalitetnija, mušterije se cjenjkaju ne bi li kako dobili više robe za manje novca.

Biba iz Jelačića nudi krompir proizveden bez pesticide. Kaže da nema puno ali zaradom od krompira će kupiti nešto od hemije za kuću.

Pijaca u Visegradu 2

Mjesto za kupovinu i ljudske razgovore

Ali pijaca nije samo mjesto gdje se vrši prodaja robe već I sastajalište poznanika pa i onih koji se rijetko viđaju. Ne kaže se zabadava da treba otići na pijacu da bi upoznao grad. Višegrađani tradicionalno srijedom prije podne provedu vrijeme na gradskoj pijaci čije središte zauzima stara česma. Ljeti se tu pijačari rashlađuju, peru ruke i voće za okrepljenje. Kraj česme se popije i kafa naručena iz obližnje kafane.

Stari Višegrađani pričaju da je prije tridesetak godina pijaca bila mnogo bogatija I da su se srijedom ljudi pripremali za dolazak na pijacu kao na vašar, gdje se mogla čuti i muzika sa razglasa.

“Paprike su kamionima stizale iz Čačka, kupus iz Mrčajevaca a paradajz iz Užičke Požege”, priča Milan Mikavica, koji kaže da je srijeda za njega blagosloven dan jer mu donosi prihode od prodaje domaćeg povrća I voća.

Danas je višegradska pijaca nešto drugačija. Osim poljoprivrednih proizvoda, važno mjesto zauzimaju trgovci odjećom, obućom i raznim kućnim potrepštinama.

U mimohodu sa kupcima uspijeli smo zabilježitit cijene najtarženih poljoprivrednih proizvoda ove srijede, devetog septembra.

Pijačni barometer

Crvene paprika ajvaruše su koštale od 1,30 do 1,50 a ljuta somborka 2,00 KM za kilogram. Paradjz je 1,50KM, vezica peršuna pola marke, koliko košta i celer a blitva jedna marka. Svježi krastavci 1,50 KM, pasulj “Tetovac” 5,00 maraka a takozvani “oblićak” 8,00 maraka, boranija je 3,50 KM, krompir 1,00 KM, ljubičasti luk 2,00 KM a crni luk 1,50 maraka.

Jaja od domaćih kokoški se cijene 0,30 feninga po komadu, kukuruzno brašno 2 marke za kilogram a kukuruz–pečenjak četiri komada za marku dok je jabukovo sirće cijenjeno 3,00 KM za litar.

Velika je potražnja bila za kupinama koje su koštale 3,00 KM, bilo da je riječ o šumskim plodovima ili onim plantažnim. Plodovi gloga su 1,50 – kesica od 250 grama a ista količina smrekove bobe je 2,00 KM.

Kruške su cijenjene 1,50 KM, jabuke od 0,50 do 1,50KM, a domaće sitno plavo grožđe 1,00 KM za kilogram.

Proizvođači mliječnih proizvoda kažu da imaju svoje redovne mušterije a cijene se kreću: mješavina sir-kajmak košta 6,00 marka po kilogramu, litar mlijeka 1,20 KM. Tu je i domaća piletina 6,00 KM po kilogramu a ukusan slatki pčelinji proizvod med iz višegradske župe cijenjen je 15 maraka po kilogramu.

Za kraj današnje pijačne priče donosimo neke praktične savjete stručnjaka koje smo mogli čuti i od naših baka i djedova koji su živjeli u skladu sa prirodom i nisu imali zamrzivače za hranu.

U jesen se treba okrenuti jesenjim biljkama koje više griju, uključujući šargarepu, krompir, bijeli i crni luk. Takođe, treba koristiti i začine koji zagrevaju – đumbir, ljute papričice i senf.

Jesenje namirnice se tipično jedu i zimi, pa otuda imamo ishranu ne prema tri godišnja doba, već prema tri perioda žetve i ubiranja plodova, što je u najvećoj mogućoj meri logično, prirodno i normalno.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.

Povezane teme: