Proslavljajući praznike mi se duhovno radujemo i bogatimo, svaki put iznova obnavljajući svoje znanje i svoje biće. Sveta Pravoslavna Crkva Hristova je i ustanovila praznike da bi nas podsjećali na ličnosti i događaje iz istorije Crkve. Liturgijskom proslavom i sabornom zajedničkom molitvom činimo jednu zajednicu, jednu cjelinu sa Bogom, Presvetom Bogorodicom, anđelima i svetima, sa nevidljivom ili toržestvujućom crkvom i sa zajednicom vjernih u ovoj vidljivoj crkvi sabranih u hramu. Poslije Boga Gospoda, najčešće se u molitvama obraćamo za pomoć Presvetoj Bogorodici. Srpski narod kao istinski bogonosni i vjerni Hristov narod, obraćao se Bogu kratkim militvama: Bože pomozi! Bože spasi me! Bože blagoslovi! Bože hvala Ti! Bogu slava i hvala! Pomozi Bože i Bogorodice! Ove iskrene kratke molitve izražavale su svu blagodarnost prema Bogu i vapile za pomoć i zaštitu.
Svi praznici, pored radosti, pokazuju i uče nas kako mi da živimo i ispunjavamo zapovjesti Božije i ostavljaju u našim dušama trag, a razumu našem blagoprijatnu pouku i naravoučenije. Jedan od takvih praznika je i Vavedenje Presvete Bogorodice. Dugo su ostarjeli Joakim i Ana čekali utjehu svojim molitvama i svome srcu. I, Bog ih nije ostavio. U dubokoj starosti podario im je čedo. Ali kakvo čedo? Presvetu i Preblagoslovenu Bogorodicu i Djevu Mariju. Njihova istrajna molitva i žrtva bila je od Boga nagrađena. Zato i roditelji ispunjavaju obećanje dato Gospodu: da će, ako im Bog podari dijete, posvetiti ga Gospodu. Danas je dan ispunjenja zavjeta. Danas u hram jerusalimski Joakim i Ana uvode trogodišnju Djevu Mariju i ostavljaju u hramu. Zato se ovaj praznik naziva Vavedenje ili uvođenje u hram Presvete Bogorodice.
Samo onaj ko ima kameno u grudima srce ne može osjetiti umiljatost i ljubav trogodišnjeg djeteta. Svako je dijete blagoslov i radost. Trogodišnje dijete je ravno anđelu radi njegove dragosti, zapitkivanja, tepanja, maženja i dječijih draži, koje je Bog samo djetetu podario. Kako je bilo Srcima Joakima i Ane to samo Bog i oni znaju, ali su zavjet Bogu ispunili, upravo kad im je dijete bilo najdraže. Sa srodnicima i prijateljima stigli su pred hram, a mnoga djeca, posebno djevojčice stajale su sa svijećama i gledali kako Marija sama uzlazi uz visoko stepenište pred hramom i sveštenik Zaharije uvodi je ne samo u hram nego u svetinju nad svetinjama. Tako je nagovješteno da će Marija biti tjelesni hram Spasitelja svijeta Gospoda Isusa Hrista. Ostala je u hramu devet godina učeći Sveto Pismo, bogateći se vrlinama, sa pobožnošću izvršavajući svako poslušanje. Kada se navršiše dani Njenog boravka pri hramu, povjerena je na staranje svom srodniku pravednom starcu Josifu.
Vavedenje ja praznik djece i omladine i na najljepši i najpoučniji način uvodi nas u ove dane pripreme za najradosniji praznik Božić. Ljubav prema djeci i briga i staranje za njihovo duhovno uzrastanje, treba da bude prevashodan zadatak roditelja. Evo najboljeg primjera za sve nas kako svoju djecu treba da uvodimo u sveti hram, u dom Boga živoga. Da privodimo svoju djecu u hram na molitvu, da se pričešćuju svetom tajnom pričešća, da slušaju riječi božanske nauke Hristove, da prime blagoslov Božji. Dobro je da vjeronauka ima u školama, ali ako djeca ne dolaze u hram, to je isto kao da žedan stoji pored izvora, ali da ne može piti vodu. Ako djeca uče vjeronauku, a ne dolaze u hram, to je isto kao da im majke pripreme omiljeno jelo i stave pod stakleno zvono, da djeca samo gledaju a da ne mogu jesti iako su gladna. Zato Majka naša, Crkva naša, brine za svoja duhovna čeda od rođenja njihovog, kroz svete tajne i molitvoslovlja, ali je dužnost roditelja da djecu uvedu u hram. Dođite sa djecom svojom u hram Boga živoga, jer jedna za drugom očekuju nas radosti proslava sv. oca Nikolaja, djetinjci, materice, Oci i radost nad radostima Rođenje Gospoda Isusa Hrista. Zato neka se raduje najprije porodica, mala crkva Hristova, da se radujemo kao velika porodica u hramu Božjem i da nam sve ove radosti budu na zdravlje i spasenje.
Na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice djeca koja redovno dolaze u sveti hram pripremila su skromni program, da simvolično dočaraju uvođenje Djeve Marije u hram. Ove godine mala Sara Simić u ime sve djece u Čajniču poklonila se i celivala ikonu Čajničke Krasnice, a onda odrecitovala pjesmu u čast Presvete Bogorodice i njene čudotvorne ikone. Svojim lijepim pojanjem pomogla joj je sestra Marija. U špaliru su učestvovala djeca iz obdaništa, koja su kasnije pristupila svetoj tajni pričešća, sa svima onima koji su se spremili za Svetu tajnu pričešća. Tako je Vavedenje Presvete Bogorodice i ove godine molitveno i svečano proslavljeno u hramu Uspenja Presvete Bogorodice u Čajniču.
Protojerej-stavrofor Momir Vasiljević