Deset godina od tragedije porodice Abazović iz Bjelogoraca kod Rogatice

„MIROVNjACI“ NEKAŽNjENO UBIJALI NA KUĆNOM PRAGU

ROGATICA – Danas se navršilo deset godina od Tucindana 2006. kada su pripadnici EUFOR-a u akciji „hapšenja“ Dragomira Abazovića iz Bjelogoraca kod Rogatice osumnjičenog za navodne ratne zločine u posljednjem odbrambeno-oslobodilačkom ratu, ubili Dragomirovu suprugu Radu (47). Kuršum iz pištolja nekog od italijanskih karabinjera koji su odrađivali ovaj prljavi posao i na kućnom pragu pogodio u leđa nedužnu ženu koja je od zadobijenih povreda četiri časa kasnije preminula u fočanskom kliničkom centru.

U znak sjećanja na poginulu Radu danas će se njeni najmiliji, prijatelji i poznanici okupili kod njenog groba na porodičnom groblju u Pašić Kuli. Prislužiće svijeće zadušnice i položiti cvijeće.

– Vratićemo još jedno bolno sjećanje na tragediju naše porodice koja se desila oko 10 časova na Tucindan 2006. i našu majku. Bezdušno, ni krivu ni dužnu, sa kućnog praga, uzeli su nam majku kad nam je najviše trebala. Bez osnovnog stuba porodice ostalo nas je petoro djece. Među nama je i njen mezimac Dragoljub-Ljupče, kako ga je ona zvala, od nepunih 12 godina, koji je, takođe s leđa, pogođen kuršumima „mirovnjaka“ iz Italije i jedva ostao živ liječeći se po raznim bolnicama, priča najstariji Radin i Dragomirov sin Goran uz napomenu da mu je tada teško ranjen i otac Dragomir, koji je samo velikim čudom preživio.

– Verzija EUFOR-a, dodao je Goran, da su naša majka i mali brat Ljupče sa nepunih 12 godina pucali na italijanske karabinjere, a da se otac sam upucao pri pokušaju samoubistva, demantovalo je Okružno javno tužilaštvo Istočno Sarajevo jula 2006. Poslije temeljite analize Tužilaštvo je utvrdilo da naša majka Rada i njen mezimac Ljupče nisu pucali na „mirovnjake“, a da je otac Dragomir pogođen u glavu zrnom iz pištolja kalibra devet milimetara sa kojim su u to vrijeme bili naoružani pripadnici EUFOR-a.

– I pored toga za ovaj zločin niko nije odgovarao i definitivno neće ni odgovarati. „Mirovnjaci“ su se zaklonili iza Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH kojim su oni abolirani od posljedica koje proističu iz operativne aktivnosti pripadnika EUFOR-a u BiH. Tim neljudskim i van pameti prihvaćenim pravilima dozvoljeno je tzv. „mirovnjacima“ da u BiH mogu raditi šta hoće, pa i da ubijaju žene i djecu, a da nikome ni moralno ni materijalno ne odgovaraju. Imali to igdje na svijetu, pita se Goran Abazović.

Na slučaju Abazović radila su dva advokata i oba su od toga digla ruke. Razlog je opet Opšti okvirni sporazum prema kome stranci nisu odgovorni za ono što učine u BiH i „svi oštetni zahtjevi koji proizilaze iz operetivne neophodnosi ne smatraju se prihvatljivim“?!.

Sada, poslije 10 godina od tragedije njihove porodice, Abazovići ne znaju šta dalje. O svom trošku, a nemaju sredstava, angažovati trećeg advokata i ići dalje ili stati. Još uvijek puno očekuju od pravosnažnog ishoda sudskog spora „Starovlasi sa Pala protiv BiH“. Ako se uspješno riješi u korist Starovlaha i oni će putem novog advokata još jednom pokušati tražiti sudsku satisfakciju. Ali, tada se boje zastare, rekoše Abazovići.

Da u porodici Abazović život ide dalje i da sve nije crno, pokazuje i nešto čemu bi se da je živa radovala i njihova majka Rada. Uz kćerku Gordanu, koja se za njenog života bila udala i rodila dvoje djece, kćerku i sina, oženili su joj se sinovi Goran i Novak i dobili djecu. Goran kćerku i sina, a Novo sina prije pet,šest mjeseci. Udala se i njena druga kćerka Snežana i ima sina i kćerku, a stasao je i njen ljubimac Dragoljub-Ljupče. Prebolio je rane od oružja italijanskih karabinjera i otisnuo se u redove Oružanih snaga BiH. Živ je i njen ranjeni muž Dragomir-Piđe. Iako sa vidnim posljedicama od ranjavanja i on će danas zajedno sa svojim najmilijim posjetiti suprugin grob, zapaliti svijeću i položiti cvijeće.