ŠG „Sjemeć“ Rogatica – Mečija lijeska pod lupom naučnika

ROGATICA – Mečije lijeske na Borikama i kod sela Dobrijevići u rejonu Gnile u rogatičkom šumsko-privrednom području na kome privređuje ŠG „Sjemeć“, postale su predmet međunarodnog naučnog istraživanja. Bavarska ustanova za sjemenarsvo i uzgoj sa sjedištem u Tajzenburgu (Njemačka), kao jedna od vodećih ustanova u Evropi za šumsku genetiku, preko svojih stručnjaka ovih dana provodi projekat „Mogućnosti korišćenja mečije lijeske iz različitih podneblja u šumarstvu centralne Evrope“.

Pod lupom su staništa mečije lijeske u Srbiji, Rumuniji, Bugarskoj, Turskoj i BiH, gdje inače postoji ova populacija drveta. Lijeske u BiH prati mladi doktor nauka Muhidin Šeho, koji potiče iz okoline Goražda. Studuje je završio i doktorirao u Frajburgu 2014. na temu „Klimatske promjene i istraživanja različitih porijekla rodnih vrsta“ i, kako reče, sa velikim zadovoljstvom, prihvatio se obaveze da istražuje mogućnost korišćenja za reprodukciju mečijih lijeski BiH u centralnoj Evropi.

– Prije svega, kazuje doktor Šeho, u prvoj fazi, za koju pripremam podlogu, treba da se izvrše genetska istraživanja o tome koliko su između sebe različita stabla unutar jednog staništa i od staništa do staništa.

– Dakle, naglašava ovaj stručnjak, cilj je iznaći što kvalitetnija stabla i genetski što raznovrsnija da bi ona bila ta sa kojih bi se uzimalo sjeme i reznice za dalji rad i proizvodnju sadnica.

U razgovorima sa profesorima Šumarskog fakulteta u Banja Luci, sa kojim imamo dobru saradnju, upućeni smo u ŠG „Sjemeć“ sa informacijom da tamo postoje najkvalitetnija stabla ovog drveta. I bili su u pravu. Na lokalitetu Dobrijevići rastu lijeske kakvih sigurno nema u BiH, a možda i šire. Za razliku od, na primjer, Turske gdje lijeske rastu po parkovima i livadama, ovdje rastu u šumama kao i sva ostala šumska rastinja sa zastupljenošću i do 10 procenata uz prirodno razmnožavanje.

– Za nevjerovati je, naglašava doktor Šeho, da tu rastu mečije lijeske sa prečnikom stabla od 40 do 70 centimetara i visinom 25 do 30 metara i pri tome su još pravke kao strijela.

– Jedinstvene su i lijeske na Borikama, a ovo je prilika da se utvrdi da li su stabla ove dvije lijeske majka i kćerka ili nisu uopšte u srodstvu. Mjereći po veličini lješnika možda i nisu rod, ali neka to sačeka rezultate DNK analize koja će dati naučni odgovor, reče Šeho.

Što se tiče mečije lijeske kao drveta doktor Šeho kaže da ona dobro podnosi sušu i da ima veoma skromne zahtjeve po pitanju hranljivosti i plodnosti zemljišta. . Može da raste na kamenitom i veoma teškom zemljištu i da pri tome daje izuzetno dobre rezultate. Podnosi temperaturne razlike od minis 38 do plus 40 stepeni Celzijusa i zbog toga njena proizvodnja može biti kao velika dopuna bukvi na ekstremnim staništima.

Prvi rezultati istraživanja za koje je podloge pripremio doktor Šeho biće objavljeni do kraja ove godine i biće korišćeni za potrebe šumarstva u centralnoj Evropi, a korist od toga trebalo bi da imaju oni koji budu imali lijeske sjemenare.

DOBAR PRIJEM U „SJEMEĆU“

Doktor Šeho reče da je u „Sjemeću“ naišao na veoma dobar prijem i podršku. Učinili su sve da što bolje obavi planirani posao. Čak šta više dali su mi i „pratnju“. Mladi inženjer šumarstva Miloš Mirković, koji je diplomirao na mečijim lijeskama iz šuma „Sjemeća“ , bio mi je od velike pomoći i otud iskreno hvala i njemu i kolektivu iz koga je došao.