Skriveno istorijsko blago Čajniča

21.12.2016.

stecci-u-cajnicu-1

ČAJNIČE – U selu Slatina, nedaleko od Čajniča, kriju se pravi istorijski i arheološki biseri naše srpske istorije. Mladi čajnički entuzijasta, dječak Stefan Filipović priča sa oduševljenjem o tome. Stefan voli prirodu, istoriju, istorijske spomenike i kulturnu baštinu.

A Slatina u sebi krije ponešto od svega uz dozu legendi i mističnosti.

“Postojala je pravoslavna crkva u periodu Srednjeg vijeka. Tu pored je bio i bunar. Kada su došli otomanski zavojevači, sveštenstvo je po legnedi svo crkveno blago bacilo u bunar, da ga tako sačuva od azijskih pljačkaša. Danas ne znamo koliko je ta legenda tačna, i ima li uopšte ikakvo uporište u istoriji i stvarnim događajima, ali voda iz toga bunara je po predanju bila jedna od najboljih na čajničkoj opštini, pa i šire. Slučajnost ili ne ko zna. Ostaci crkve su danas nevidljivi, bunara takođe. Izgubljeni su u vijekovima, korovu i travi. Nadam se da ćemo ih naći. Mi tragamo za njima, ne zbog navodnog blaga već zbog istorije same.”, oduševljeno pripovjeda mladi Filipović.

stecci-u-cajnicu-2

Osim legendi, bunara i crkvenih ostataka, Slatina obiluje i još jednim vrijednim kulturno-istorijskim blagom, stećcima.

Stećci su od ove godine pod zaštitom UNESCO kao kulturno blago BiH, Hrvatske, Crne Gore i Srbije. Stećak predstavlja nadgrobni biljeg, spomenik. Obično su ukrašeni raznim oblicima, sa ćiriličnim natpisima koji govore o čijem se spomeniku radi, ili pak sadrže filozofske i religijske poruke.

Stećcima u Slatini su nažalost vrijeme i vremenski uslovi nanijeli štetu pa se natpisi ne mogu čitati.
“Bilo bi dobro kada bi se našlo mogućnosti za proučavanje, i očuvanje ovih prastarih čuvara istorije. Mi, ljubitelji prirode i istorije iz Čajniča, nemamo stručno znanje za tako nešto. A šteta da i dalje propadaju.”, kaže Stefan, koji zajedno sa Uglješom Skokom i Ilijom Karadžićem traga za ostacima naše istorije.

Zaista šteta. Iako stare izreke kažu da ono što je urezano u kamen vječno, ipak vrijeme taj nemilosrdni gospodar života i smrti svega što postoji, uništi i najtvrđi kamen. Moramo čuvati našu istoriju i kulturno naslijeđe, od drugih, od plagijatora, od sila prirode, ali i samih sebe. Da, nas samih. Neznanje je učinilo da su ljudi vijekovima uništavali ruševine zamkova, crkava, uzimali stećke, koristivši ih kao građevinski materijal. Previše je toga izgubljeno, ne bi smjeli dozvoliti da se i dalje gubi. Nadamo se da će neko imati sluha. Istorija se mora saslušati, jer ko ne čuje prošlost, sadašnjost će ga zbuniti, a budućnost neće razumjeti.