Susret u prolazu – „Jabuka“ nudi i što nema

Tekst i foto: Sreten Mitrović - 14. januara 2017. 058.ba

novo-vilotic

ROGATICA – Novo Vilotić (59), koga Rogatičani više poznaju po nadimku „Jabuka“, sa porodicom u kojoj su bile supruga i tri kćerke došao je u Rogaticu sa egzodusom sarajevskih Srba 1996.

Iako je u Sarajevu radio 18 godina kao trgovac u knjižari beogradske „Prosvete“, nemajući drugog izbora u Rogatici se okušao kao ugostitelj. Ljubitelji dobre kapljice i mlade jagnjetine sjećaju se njegove radnje na ulazu u selo Kovanj, sa desne strane pored magistralnog puta Rogatica – Podromanija.

Nije se „Jabuka“ mnogo proslavio kao ugostitelj. Puno štošta uticalo je da je stavio ključ u bravu i dementirao svoj improvizovani ugostiteljski objekat. Kao „slobodan“ radnik pošao je tražiti posao. Pod dnevnicu radio je sve i svašta uglavnom na poslovima koji su tražili fizički rad.

I tako sve do nedavno kada se opet vratio trgovini. Uz pomoć kćerki i zetova otvorio je trgovinsku radnju na otvorenom – pored puta Rogatica – Mesići, u selu Kukavice, tik uz Spomen-obilježje za poginulih 24 Srba iz Goražda ratne 1992.

– Ovdje, priča „Jabuka“ prodajem najviše poljoprivredne proizvode koje mi ustupaju moji zetovi i kćerke koje su udate u okolini Rogatice i bave se poljoprivredom. Višak u svojim porodicama ustupaju meni, a ja ga na improvizovanom štandu nudim prolaznicima koji idu putem Rogatica – Mesići – Ustiprača i obratno.

– Na mom štandu, dodaje on, može se naći sve što zemlja rađa u ovim krajevima. Tu je obavezni krompir, mrkva, kupus, tikve, obje vrste luka. Tu je i med, rakija, obična i medovača, mlijeko, sir i kajmak, sve vrste voća, posebno domaćih jabuka i krušaka viljamovki, sirćeta od divljih jabuka i sokova pa i od sve traženije aronije. Nađe se i po koja autohtona ljekovita travka, smrekova boba, plod drijenjka, gljiva sunčanica i reduša… S vremerna na vrijeme obezbijedim svinjske koljence i goveđu glavušu koje kuvam i poslužujem kao „gratis“ onim koji svrate na čašicu razgovora. Po nekad nudim i ono što nemam uz obećanje – biće sutra.

– Odmah da kažem, nemam ja tu neku zaradu. Radim ovo da nisam u kući da se nadmudrujem sa suprugom sa kojom nakon udaje kćerki živimo sami, ili da idem u kafanu. Bude dana, pogotovu kad je kiša i hladnoća kakvih je ovih dana bilo ne pazarim ni marke, a radnja radi od 9 do zalaska sunca.

Uz putnike namjernike, „Jabuka“ se na svom štandu najviše druži sa ribolovcima. Bilo da love ribu na Rakitnici ili produžuju na Praču i jezero ukroćene Drine na Ustiprači i dalje do Međeđe, oni se obavezno svrate na čašicu razgovora sa „Jabukom“. Iz jednog, ili više, ovakvih razgovora nastala je i pjesma koju je pod naslovom „Jabuka“ oko Mitrovdana prošle godine u osam strofa napisao rogatički pjesnik Milun-Mišo Lubarda. Evo te pjesme u cjelini:

JABUKA

Kad prođeš kroz Kukavice
svrati pokraj spomenika
i posjeti našeg Novu
trgovačkog umjetnika.

Cvaridansko julsko sunce
stavlja ribare na muke,
pa spas nađu i žeđ gase,
hladnim pivom kod Jabuke.

Snalažljiv je, dobro radi
i što nema, on vam nudi,
al se niko ne naljuti, Jabukom ga zovu ljudi.

Luk i krompir, med i brašno,
neme, šta kod Nove nema,
a na verigama često,
teleća se glava sprema.

Pozdravlja vozače rukom,
maše, i na piće zove,
kupite mu usput nešto,
sve je domaće kod Nove.

Ima piva i sokova,
a rakiju meze zove,
pa ko svrati rijetko može,
trijezan otići od Nove.

„Jedan je kroz jedan roba“,
kaže Novo, kad je fali,
„prvoklasna, a jeftina,
kupite je kad ste stali“

Možda radi iz nevolje,
a možda mu taj rad prija,
ako mu ko glave dođe,
to će biti veresija.

Tekst pjesme: Milun-Mišo Lubarda

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.

Povezane teme: ,