ČAJNIČE – Dalibor Cigale je jedan od mladih trenera koji svojim radom, trudom i trenerskim talentom izvlači najbolje od čajničke djece. Uči ih da košarka nije samo sport, već dobar način života. On je mlad, porodičan čovjek. Otac, suprug, trener. Nekada, a povremeno i danas on košarku ne samo da trenira već i igra.
NN: Dalibore koliko dugo je košarka sastavni dio tvog života? Kako je sve to počelo?
DALIBOR: Igram od 12. godine. Dakle igram već 24 godine.
NN: Kako si počeo sa trenerskim poslom? I šta je teže biti igrač ili biti trener? Pogotovo trener djece?
DALIBOR: Ljubav prema košarci me je natjerala da se pocnem6 baviti trenerskim poslom, i želja da svoje košarkaško znanje prenesen na djecu.
Neuporedivo je teži, pa i stresniji posao trenera nego igrača.
NN: Ipak kao trener postigao si dosta uspjeha, naročito ako se uzme u obzir da za „Vrelo“ samo igraju lokalna djeca, da uslovi nisu baš sjajni. U čemu je tajna?
DALIBOR: Kada ste maksimalno posvećeni onome što radite razultati sami dođu, ali ništa od ovoga ne bi bilo moguće sprovesti da nemamo tako talentovanu i sportski nastrojenu djecu.
NN: Prate li djeca danas košarku? Imaju li uzore?
DALIBOR: Kako da ne. Čak i više nego u moje vrijeme dok sam bio klinac. Dostupniji su im košarkaški sadržaji preko interneta, televizije i sl.
NN: Ima li trener vremena da prati zbivanja u evropskoj i NBA košarci?
DALIBOR: Pa to je u krvi, to se mora pratiti.
NN: Kojoj daješ prednost?
DALIBOR: Više volim da pratim Evroligu. Zbog ozbiljnijeg pristupa u takmičenju, ali i nastupa nekad Partizana, sada Zvezde.
NN: Šta misliš da li će ikad evropska košarka dostići nivo i kvalitet NBA?
DALIBOR: Mislim da neće. Zbog novca, marketinga. Zbog toga što je to prosto Amerika. To je njihov sport.
Daleko su odmakli i čini se da sve više odmiču.
NN: Spomenuo si Partizan i Zvezdu. Ta dva kluba su sa malo novca postizali puno, pogotovo se to odnosi na Partizan, mada je i Zvezda imala solidne rezultate. S druge strane imamo primjer Makabija, Armanija koji su i pored milionskih ulaganja poslednjih sezona prilično loši. Kako to tumačiš?
DALIBOR: Ukratko, prosto smo talentovana nacija za košarku. Sjajni treneri, odlični igrači, vrhunsko shvatanje košarke. Takođe, imamo armije navijača koji se razumiju u ovaj divni sport, što uopšte ne treba zanemariti.
NN: Šta očekuješ od F4 Evrolige?
DALIBOR: Prije svega dobru košarku. Navijaću za Fener, zbog trenera Obradovića, ali i naših igrača koji nastupaju za taj klub.
NN: Vratimo se našoj lokalnoj košarci. Sezona za djecu traje kratko, bi li bilo bolje da djeca imaju više utakmica tokom godine?
DALIBOR: Naravno. Velka je pauza izmedju dvije sezone. Sedam mjeseci je previše. To dosta otežava kod rada sa djecom, jer su oni željni igre i dokazivanja.
NN: Da li bi izdvojio nekoga posebnog talentovanog dječaka? Ili misliš da to nije pedagoški?
DALIBOR: Od djece koju ja treniram ne bih nikoga izdvajamo.
Svako ima svoje vrline i mane i podjednako su mi dragi.
NN: Za kraj šta bi poručio mladim u Čajniču i njihovim roditeljima?
DALIBOR: Mladim bi preporučio da ne odustaju od svojih snova i da nastave naporno trenirati. Rezultati i uspijeh će vremenom doći, a roditeljima da daju maksimalnu podršku i da motivišu svoju dijecu na bavljenje sportom.
Cigale je veteran košarke u igračkom smislu, ali je mlad trener. Ima želju, volju i trenerskog talenta da djecu nauči ne samo sportskim vrijednostima, već i životnim. Zajedno sa kolegama trenerima trudi se da djeci Čajniča da nadu u san, u neko zvjezdano sutra.
