In memoriam – Božidar Stanar iz Rogatice

05.04.2019.

ROGATICA – Prošle srijede u Rogatici je preminuo književnik Božidar-Božo Stanar. Rođan je 1935. u Vučetićima kod Goražda. Osnovnu školu završio je u Čajniču, nižu gimnaziju u Rogatici, višu gimnaziju u Goraždu, a ekonomski fakultet u Beogradu.

Najveći dio života proveo je u Rogatici u koju je dolazio i iz nje odlazio. Posljednji njegov dolazak u grad na obalama Rakitnice bio je sa egzodusom Srba iz Sarajeva i u njoj je evo ostao do kraja života.

U književne vode uplovio je dosta kasno, u 61 godini života. Bilo je to ljeta gospodnjeg 1996. zbirkom pjesama “U sretanje života”.

Sa ovom, prvom knjigom, odriješena je “vreća” stihova i prozne riječi i za nepune 23 godine književnog stvaralaštva napisao je i objavio 20 knjiga. Među njima je 12 zbirki poezije, četiri romana I četiri pripovjetke. Uz prvenac “U sretanje života”, tu su i zbirke “Zapasno od matice”, “Na raskršću”, “Drži se mali”, “U smiraj dana”, “Smaragd biblije”, “Glasinačke omeđine”, “Soneti”, “Konj lijepe ciganke”, “Odsjaj duše”.. Tu je i knjiga šaljive proze “Vešo s Romanije”, te romani “Snovi i java Vukobrata Katane”, “Mladeži boje kupine”, “Glasovi samrle braće”, “Žena s one strane kanjona”, “Usudio se da opsuje cara”. Dvadeset prva i 22 knjiga su mu u štampi i, nažalost, nije dočekao da ih “omilije” svojim rukama.

Povodom smrti Božidara Stanara danas, 5. aprila, u Narodnoj biblioteci “Vojislav Lubarda” održana je komemoracija na kojoj su o njegovom liku i književnom stvaralaštvu, u prisustvu rodbine, prijatelja i ljubitelja njegove pisane riječi govorili njegovi iz esnafa književnika Milun-Mišo Lubarda i Milenko Jevđević, Jevđa kako ga je Božo iz milja zvao.

Sa Božom nas je zbližila poezija, uz ostalo rekao je Milenko Jevđević. U njeno kolo smo se uhvatili, jedan do drugog, nas četvorica Rogatičana (Božo, Milad Obrenović, Mišo Lubarda i moja malenkost). Dozvali smo Milanka Borovčanina Romsoka sa Sokoca i zajedno govorili svoje stihove od Velike Hoče u Metohiji do Banja Luke u Krajini. Oo rogatičkim kafanama i na pesničkim večerima uvijek bi se družili zajedno. Ja bih zagledao u njegove mišice, još uvijek vidljive I snažne, i šeretski ga opomnjao kako je možda vrijeme da mi preda titulu “prvog momka Podrinja”, koju je, prema pričama njegovih ispisnika, zasluženo nosio, kazao je još Jevđa.

Nakon toga Božidar Stanar, u prisustvu brojnih Rogatičana, prijatelja i poznanika, sahranjen je na groblju Lužnica u Rogatici. Od njega uz nadahnutu besjedu oprostio pjesnik Slobodan Ristović koji je bio urednik i recenzent najvećeg broja, Božidarovih knjiga.

Božidar Stanar, rekao je Jevđević, je pirg međ rodom, ljudima i delima. Bio je ono što je stvorio. Ozidao se trudom i talentom, uljudnošću i dobrotom. Gospodin sa urođenim značenjem i trajanjem. Počašćen stolicom u gornjem kraju sofre, na mestu gde se ceni stolični ugled dela i zasluga. Ugled na koji se mi ostali treba da ugledamo i time ozlatimo.

On je, dodao je još Ristović, bio od onih ljudi kojima je Bog darovao reč na rpđenju, kao što kum dariva dukat ili jabuku.