Intervju – Mihajlo Perendija obožava igru pod obručima

09.07.2019.

ČAJNIČE – Svijet je mjesto koje se stalno mijenja. Mladi vole nove stvari, stariji ih ne razumiju. Čudan im je muzički ukus novih generacija, ne shvataju njihove hobije, interese. Tu nekako ostaje sport, kao sfera zajedničkog interesovanja i jezika. Sport je ono što spaja generacije. Sport je strast i ljubav. Sport je način života i most koji spaja ljudi.

Košarka je u svijetu sporta nešto posebno. To je spoj elegancije, inteligencije, i snage.

Djeci je košarka nešto posebno. Urbani je mit da košarka pomaže kod rasta. Košarka je uvijek u modi naročito kod Srba.

Mihajlo Perendija je dječak, koji obožava igru pod obručima. Trenira je godinama. Nije najbolji u svojoj generaciji, ali njegova strast prema ovom sportu ne zna za granice.

Pričali smo sa njim o košarci, sportu i stvarima koje vole današnje generacije naše djece.

NN: Koliko godina treniraš košarku i kada si počeo

MIHAJLO: Košarku treniram od 7. godine.

NN: Kako si počeo? Koju poziciju igraš?

MIHAJLO: Pa kao mali gledao sam kako igraju košarku, jer su dolazili na igralište blizu moje kuće da igraju. Ja sam išao svaki dan da ih gledam i košarka mi se svidjela. Bilo je nešto magično u toj igri. Bila je to ljubav na prvi pogled. I skupio sam hrabrost, i upisao se na treninge. I tako je počelo. Inače igram na poziciji beka, jer nisam baš visok.

NN: Za koga navijaš? Na koga se ugledaš?

MIHAJLO: Za sve se navija, Partizan se voli. Što se tiče igrača, sviđa mi se stil igre Stefa Karija. I on baš kao i ja nije fizički dominantan, ali je brz, odličan šuter, pametan igrač, pravi šampion. Znam da neću nikad biti kao on, ali nekako nam svima daje nadu da možemo biti dobri, samo ako bude vrijedni i uporni. Volim i Bogdana Bogdanovića koji je moj omiljeni srpski igrač.

NN: Bi li jednog dana volio biti košarkaš?

MIHAJLO: Pa da to mi je najveća želja, ma koliko to nekome izgledalo čudno i nemoguće. Ali to je moj san i imam pravo da sanjam.

NN: Reci nam da li čitaš knjige? Gledaš filmove?

MIHAJLO: Pa da sad ne lažem ne čitam bas knjige. Danas to rijetko ko radi. A filmove obožavam.

NN: Da li imaš neki omiljeni film?

MIHAJLO: To je domaći film Bićemo prvaci sveta. Film o košarci naravno.

NN: Imaš li neki hobi?

MIHAJLO: Na neki način to je tenis, koji volim i da gledam i igram sa svojim drugovima.

NN: Omiljeni teniser?

MIHAJLO: Imam dvojicu. Nadal i Đoković. Obožavam njihove mečeve. To su pravi borci, šampioni, kraljevi tog sporta.

NN: Danas mladi više prate YouTube nego televiziju. Da li i ti to radiš? Imaš li nekog omiljenog jutjubera

MIHAJLO: Pa da, pratim YouTube. Nemam baš nekog omiljenog, gledam ih skoro sve samo ne gledam strane jutubere. Evo mogu nabrojati neke što volim da gledam: Baka Prase, Omčo, Meca, Goldenito, Braco, Gajić Andrija Jo Layz itd.

NN: Gdje vidiš sebe za 10 godina?

MIHAJLO: Uh, teško i komplikovano pitanje. Nisam o tome razmišljao. Previše je rano.

NN: Kako voliš da provodiš slobodno vrijeme?

MIHAJLO: Slobodno vreme volim da provodim igrajući igrice i sa drugovima da idem napolje. I normalno da igram košarku i tenis. Slušam muziku.

NN: Šta slušaš? Imaš li omiljenog pjevača?

MIHAJLO: Imam više. Volim ove koji su sad popularni, Buba i Jala, ali volim i ove starije narodne kao što su Šaban Šaulić i Baja Mali Knindža.

NN: Za kraj bi li želio nekoga da pozdraviš?

MIHAJLO: Želio bih pozdraviti moje roditelje i drugove, oni znaju koji su.

To je bio Mihajlo Perendija skromni dječak koji ima veliku ljubav prema sportu. Kao što on reče, ima svoje snove i pravo da ih sanja. Mi mu želimo od srca da se svaki ispuni.