Paljenje lila

12.07.2019.

ČAJNIČE – Srpska kulturna tradicija seže daleko u prošlost, čak tamo u vremena Starih Slovena. Hrišćanizacija Slovena učinila je srpsku kulturnu baštinu još bogatijom, raznovrsnijom i ljepšom. Stari paganski običaji nisu izumrli, našli su način da prežive, da se premetnu u hrišćanske tradicije i obrede. S druge strane hrišćanski obredi su dali svetost starim slovenskim. Nažalost vremena su takva da se naša tradicija sve više odbacuje, a usvaja se tuđa, nama tako strana, podmetnuta.
Zbog toga je lijepo vidjeti da se održava poneki plamičak nekad plamteće srpske tradicije.

Paljenje lila je drevan običaj. Neki ga vezuju za slovenske rodovjernike, neki za hrišćanske tradicije. Vjerovatno su i jedni i drugi u pravu.

Hrišćanski dio predstavlja odavanje počasti ranim Hrišćanima koji su spaljivani zbog vjere. Što se tiče paganskog dijela, on se odnosi na zaštitu stoke, ali i biljaka. Stoka da bude plodna, da godina bude rodna.

U Čajniču se još uvijek drže ovog običaja. Ne kao nekada, ali još uvijek se uoči Petrovdana pale lile. Petrovdan je po vjerovanju znak da se polako bliži jesen.

Sinoć su djeca čajničkog sela Kamen palila i nosila Lile, baš kao nekada njihovi i naši preci. I u ostalim selima se pale lile, ali nažalost sve manje.

“Doveo sam svoju kćerku iz grada da pali i nosi lilu. Kada smo stigli djeca su već uveliko pravila lile. Mene na ovaj običaj vezuju brojne uspomene iz djetinjastva. Divne uspomene moram priznati. Nažalost ovo je običaj koji izumire. Drago mi je vidjeti da još uvijek nije, i nadam se da neće nikad.”, rekao nam je Mirko Živković.

Mladi Nikola Janjić je na neki način veteran ovog običaja. On kaže:

“Pa ovo je jedan lijep seoski običaj koji je prije bio prisutan svugde, a još uvijek je ostao u selu Kamen. Za nošenje lila me vežu lijepa sjećanja. Za mene to predstavlja dio nacionalnog identiteta srpskog naroda jer smatram da to nije samo vjerski običaj, vec nešto više. A što se tiče ove godine, baš je bilo lijepo, čak i bolje nego nekoliko prethodnih godina. Što je iznenađujuće, bilo je dosta više djece i mnogo veselije. Nadam se da će još dugo ostati tradicija nošenja lila.”

Mali Marko Tanasković je oduševljen ovom tradicijom, i svake godine vrlo rado učestvuje:

“Svake godine nosimo lile. Meni se ovaj običaj najviše sviđa zato što se okupljamo zajedno. Sakupljamo smolu i brezovu koru da nam lile bolje gore. Stariji uživaju uz dobru kapljicu(rakiju) i pjesmu, a mi, djeca u slatkišima koje domaćice dijele kroz selo.

Moram da ih pohvalim, jer ove godine su se baš potrudile. Po predanju ovo je drevni običaj. Moj tata mi je objašnjavao da je razlog razlog nošenja saborovanje čobana i zabremenitost stoke.”