Priča o Miliji-Mikiju Iliću iz Gornjeg Osova – Od vozača kamiona do uzgaivača koza

ROGATICA – Milija-Miki Ilić (41) rođen je u Sarajevu u kome je završio osnovnu školu. Jedno je od troje djece u oca Milana i majke Zore. Zbog poznatih okolnosti sa egzodusom Srba iz Sarajeva, nakon što su branili i odbranili veliki dio svoga grada, njegovi roditelji vratili su se u Rogaticu odakle su otišli početkom šezdesetih prošlog vijeka.

Pošto su od ranije imali vikendicu u Gornjem Osovu, desetak kilometara udaljenom od Rogatice, ona im je poslužila kao prihvatilište u kome su nastavili preživljavanje, jer im je sve godinama sticano i od usta odvajano ostalu u Sarajevu sa velikom kućom koja je bila namijenjena za oca i majku, dva sina, a bio je i dio, za svaki slučaj, i za kćerku jedinicu.

To im ipak nije smetalo da nastave život, pa i školovanje djece. Tako je Milija završio srednju školu i stekao kvalifikaciju mašinskog tehničara, posao koga nikad nije radio. Rano mu je otac Milan, inače vozač kamiona, povjerio volan i on je pošao očevim stopama.

Mlad, lijep, ambiciozan i sa prilično rano stečenim novčanicama u džepu, rado je priman u društvo. Imao je uspjeha i kod djevojaka, pa se jednog dana 2003. godine, i oženio. Supruga mu je, priča, na svijet 2004. donijela kćerku Anđelinu.

Ali, Milija se ne smiruje i puca njegov pri brak. On se ponovo ženi i iz tog braka za nepunih sedam godina dolaze dvije prelijepe kćerke, Magdalena i Nastasija, i sin Milan, ime po djedu koji je u međuvremenu otišao na ovaj svijet.

Sada već sa brojom porodicom Milija se uozbiljio. Prihvatio se posla i počeo drugačije razmišljati. Kao mlađem bratu pripala mu je obaveza da se brine o bolesnoj majci koja je živjela u Gornjem Osovu. To i želja da djecu odvoji od prazne gradske svakodnevnice koja im ne obećava svijetlu perspektivu napustio je podstanarski život u Rogatici, i vratio se u selo, na očevinu. Bilo je to s proljeća 2018. I gle čuda? Prvo sa čime se počeo baviti bila je kupovina pet alpskih i jednu sansku kozu.

Svakodnevnu brigu o kozama i opsluživanje bolesne majke, preuzeo sam na sebe. Majka je još živa, a sa prvim jarenjem koza moja mini farma postaje jača za duplo i više, da bi u već sada prošlu zimu ušao sa preko 25 priplodnih koza i 12 jarica.

U mom stadu je pet vrsta koza. Dominira alpska rasa, zatim sanska, burska i imam jednu afričku na koju ozbiljno računam, jer daje krupnu jarad i više mlijeka nego ostale koze, priča Milija i dodaje:

Da se odlučim za uzgoj koza, bilo je više razloga. Prije svega to je ljekovitost njihovog mlijeka i sira, koje u terapiji koristi moja majka. Te proizvode, uz meso mladih jarića, koje je ukusnije od jagnjetine, volim ja i svi u porodici znajući da dolazi od životinje koja u paši koristi najzdraviju hranu. Uz to, koze, iako na prvi pogled djeluju nestašno, vrlo su ljupke i dražesne i djeca ih neobično vole i sa njima se igraju. Na vab i na praznu kantu odmah dolaze. I u zimskoj ishrani nisu probirljive. Treba im sijeno, nešto žita i malo soli.

Ono što koze još karakteriše jeste visoka intelegencija i ne trpe nečistoću. Znaju cijelu noć provesti stojeći a neće leći u prostoru i štali koja nije čista od đubreta.

Što se tiče mlijeka, Ilići od njega prave poznati koziji sir. Kupili su najnužniju opremu za proizvodnju sira u kojoj je vakumirka i kalupi za oblikovanje. Proizvedeno iz prošle godine najviše su koristili za vlastite potrebe, dio su poklonili rodbini, a jedan dio došao je i do potrošača u Palama, na Jahorini i Istočnom Sarajevu.

Ove godine, nakon što jaknu jarad, očekuju još veću proizvodnju. S razlogom, jer raste i broj koza za mužu, a i proizvodnja se sve više uhodava, reče Milija, koji ne samo da je zaljubljenik u koze, nego voli i konje.

Uspio je da, takoreći, iz zadnjeg kontigenta, kojim su za svagda zatvorena vrata poznate ergele na Borikama, spasi jedno muško ždrijebe bosansko-brdske pasmine iz linije „miško“ i sada mu je 2,5 godina. Iako pastuv, miran je k'o jagnje i djeca ga neobično vole i sa njime se svakodnevno druže. Nakon kroćenja, koje ćemo ovih dana poduzeti, među prvim jahačima biće moja kćerka Magdalena. Obećali smo joj tu čast, reče Milija.