Uz Osmi mart dan žena – Milijana Čarkić, žena heroj iz sjenke

Tekst i foto: Sreten Mitrović - 08. marta 2020. 058.ba

ROGATICA – Danas je Osmi mart Međunarodni dan žena. Dobr povod da se nešto više kaže i o običnoj ženi, supruzi, majci, odnosno onom, kako se često tvrdi, glavnom stubu na kome stoji kuća i porodica. U sam vrh takvih u Rogatici bez velike konkurencije ulazi Miijana Čarkić koja, iako je tek prešla 35-tu a već je preko svoje glave i slabašnih ženskih pleća preturila mnogo toga što druge žene ne dožive ni sa duplo više godina od nje brinući o svom sedam godina teško bolesnom suprugu Stojanu (44).

Ja i moj Stole, kako Milijana tepa suprugu Stojanu, uzeli smo se 13. juna 2002. godine. On je imao 26, a ja tek ušla u 18-tu godinu i sve je pošlo kako se samo poželjeti moglo. Kćerku Martu dobili smo 18. februara 2005. i tako u slozi i ljubavi do 10. januara 2013. kada se Stojan razbolio, priča Milijana i dodaje:

Tog, za našu porodicu nezaboravno teškog dana, iznanada, kao grom iz vedra neba, šetajući ulicama naše Rogatice, moj Stojan iz „čista mira“ je pao. U besvjesnom stanju prevezen je u rogatički dom zdravlja, a odatle hitno u Bolnicu u Foči. Iz Foče je još hitnije stigao u Klinički centar Medicinskog fakulteta na Koševu u Sarajevu. Prvi pregled i dijagnoza – težak moždani udar, koji se u međuvremenu još jednom ponovio, i moj Stole u dubokoj komi, sa samo povremenim „buđenjem“ ostao je u Sarajevu blizu pet mjeseci uz tri operacije na glavi zbog kojih mu je odstranjeno skoro polovina čeone kosti i dio tjemena koji su kasnije „zakrpljeni“ plastikom. Do dolaska kući operisan je još četiri puta od čega dva puta na saniranju 12 rana koje su došle kao posljednica dugotrajnog bolničkog ležanja, jedna zbog pucanja žuči i jedna na kuku. Ova zadnja došla je zbog lošeg tretmana u jednoj od bolnica u Republici Srpskoj, u koju je moj Stojan vraćen sa Koševa i bio otpisan, a ja proglašavana ludom ženom.

Ta „luda“ žena postala je zbog toga što se nije mirila sa pričom da je njen suprug bezbadežan slučaj i da mu u tridesetim godinama nema lijeka. Za taj lijek borila sam se na razne načine. Molila Boga i ljude, kumila, svađala se, plakala, vikala, išla od nemila do nedraga, ponižavala i njega i sebe.

Uz božiju pomoć i veliku podršku Stojanove i moje porodice i brojnih znanih i neznanih prijatelja posebno iz Rogatice uključujući i zaposlene u Domu zdravlja „Dr Zoran Mitrović“, moj kućni domaćin i velika ljubav, moj Stole, već mjesecima je kod kuće. Jest da su još prisutne posljedice teške bolesti, ali on je među nama. Iako je u invalidskim kolicima, najvažnije je da je ostao pri pameti, vedar i optimistički raspoložen. Piše čak i pjesme, čiji je jedan dio ušao i u zbirku koja je pod naslovom „Kroz pjesme sam Bogu molbe slao, to je dokaz da sam postojao“ nedavno objavljena i pred velikim brojem sugrađana promovisana u našoj Rogatici.

Govoreći o Stojanovoj knjizi, Milijana je nešto i prećuta. Znatan dio svojih pjesama Stojan je upravo posvetio ljubavi svoje Milijane koja ga nikad nije napustila, njenoj žrtvi i upornosti da se on vrati kući.

Inače, dok je bio zdrav Stojan je bio kršan momak horan pjesme i veselja, uzoran suprug i brižan otac, sin i brat. Sa 16 godina prključio se Vojsci Republike Srpske na samom početku rata. Vojnu uniformu, po naredbi pretpostavljenih, skinuo je početkom juna 1996. i sa drugom kategorijom demobilisanog borca nastavio prije rata započeto srednjoškolsko obrazovanja. U Srednjoškolskom centru u Rogatici stekao je kvalifikaciju konobara u kojoj se nije iskazao. Put ga je odveo u druge vode – drvnu industrtiju „Drvolik“ gdje je radio više od 5 godina. A onda odlazi u „pečalbu“ u Soči u Rusiju i kao građevinac 2,5 godina radio na izgradnji objekata za potrebe buduće zimske olimpijade. Kući, na zimski odmor, došao je 24. decembra 2012, a teška bolest stigla ga je 10. januara 2013. godine.

I njegova ljepša polovina Milijana (Bjelaković), sa kojom se kao 18-godišnjom djevojkom oženio 13. juna 2002. trgovac je po obrazovanju. Prateći u stopu liječenje supruga u više bolnica, prekvalifikacijom se osposobila za njegovatelja starih i nemoćnih lica. Znanje i ljubav novog zanimanja, uz to što svakodnevno bdije nad suprugom Stojanom, prenosi i na štićenike Doma za starija lica „Sunce“ u Rogatici, gdje radi već više od 1,5 godina.

Direktor „Sunca“ Radomir Ćućula reče da bi svaka kuća ovog tipa poželjela da ima radnika kakav je naša Milijana.

STOJAN U BANJI MLJEČANICA

U nastojanju da koliko-toliko popravi svoje zdravstveno stanje, Stojan se trenutno nalazi na liječenju u banji Mlječaniva kod Kozarske Dubice. Ovdje ću ostati 21 dan. Ljekari i fozioterepeuti čine sve da me makar i uz pomoć proteza dignu na noge na koje nisam stao evo već više od 7 godina. Visoko im se zahvaljujem, poručuje Stojan rodbini i prjateljima.

Evo i jedne pjesme koju je Stojan posvetio svojoj supruzi.
Ona nosi naslov: MOLITVA ZA NJU

Ti deliš sa mnom dobro i zlo, ne znam odakle ti više snaga, da izdržiš to.
Ne trebaš meni samo dan il’ dva, za ceo život, Milijana želim te ja!
U najtežim trenucima si sa mnom, i znam radi toga, da si suprugo, meni pravi dar od Boga.
Molim Te za moju dragu, daj joj Bože zdravlje, sreću i snagu!
Obasjaj je Bože dragi, i srećom i svetlošću, i do sad je izdržala samo Tvojom svetom voljom i milošću, imala je velikih iskušenja, al’ uz mene je ostala na tome Ti dragi Bože hvala!
Da je uvijek zdrava i vesela, upiši joj Bože, sve u dobra djela, ponizni te moli sluga. Svojom blagom milošću pomiluj moga mnajboljeg druga!

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.