Rogatičke prirodne rijetkosti – Šukunđed kultna i ljekovita biljka

Tekst i foto: Sreten Mitrović - 16. aprila 2020. 058.ba

ROGATICA – Sasa (Pulsatila montana) je vrlo rijetka i po narodnom vjerovanju kultna biljka. Vežu je čak za praistoriju jer raste na mjestima gdje su bila praistorijska naselja i tumuli kao groblja naroda koji su nekada davno živjli u tim krajevima. Takvi su pojedini dijelovi sadašnje opštine Rogatica. Jedna od karakteristika ove biljke je da se neda presađivati, a to znači da je bogom dana samo za određena mjesta i krajeve.

Istina, to naučno nije dokazano. Zato ove biljke nema u većini objavljenih atlasa grmlja cvijeća. Za nju zna narod sa imenima šukunđed, šukundeka, čunukdeka, dramandeka, mačica, poklonac i još neki drugi nazivi koji se usmeno prenose sa generacije na generaciju.

Ovoj biljci radi njene navodne ljekovitosti narod je i pjesme sročio. Evo jedne: „šukunđede đede, teba glava boljela mene ne boljela“, asocirajući na to da liječi glavobolju, menanholiju, sivu mrenu i neke druge bolesti nakon cvjetanja krajem marta i u aprilu.

Za ljekovitost sase, odnosno šukunđeda kako ovu biljku zovu u rogatičkom kraju, vezano je i predanje da je narodni vidar Von Stork, lični ljekar Marije Terezije još 1771. Godine, hvalio kao lijek protiv katarakte, sljepila i melanholije, dok zvanična medicina je ne upotrebljava.

Inače, radi se o rijetko lijepoj višegodišnjoj biljci koja može da izraste do 20 centimetara i cvjeta ljubičaste boje u gusto obraslim čupavo srebrenastosivim svilenkastim dlakama.

Pokojni Đorđe Đuran, penzuionisani vrtlar Botaničke bašte Zemaljskog muzeja u Sarajevu i dugogodišnji saradnik poznatog botaničara Čedomila Šilića, sa kojim je prešao bivšu Jugu uzduž i poprijeko, nakon dolaska u Rogaticu 1996. kao izbjeglica iz Sarajeva, pričao je da mnogi botaničari i penziju zarade a da u živo ne vide ovu biljku.

I on je nije vidio do dolaska u Rogatcu. Nošen ličnom radoznalošću za rijekim biljkama sasu, koju ovdašnji ljudi zovu šukunđed, našao na Stjenicama, Vran dolu, na Sjeversku, Matinom brdu sa zapadne strane Djevojačke stojene i još nekim lokalitetima za koje, kako je tvrdio, znaju ljubitelji prirodnih rijetkosti u Rogatici braća Brusin, Zdenko i Boro, Nebojša Golić i neki drugi.

Pošto se radi o vrlo rijekoj biljci, ostala je njegova neostvarena želja da, po uzoru na Japance koji imaju „dane trešanja“, Hercegovci i Bokokotorani „dane mimoze“, Divčibarci i Zlatiborci „dane narcisa“, Rogatičani kao svoju turističku ponudu uvedu „dane Pančićeve omorike, čiji je dobar dio staništa u šumama kojim gazduje ŠG „Sjemeć“, i šukunđeda“ kao endemskih biljaka kojih nema u velikom broju drugih krajeva.

Da li će se i kad realizovati ideja čika Đorđija veliko je pitanje. Njegovom sinu Stevi to je velika želja. On reče da nije biolog, ali, zato kao penzionisani profesor istorije stoji na raspolaganju da pomognem sa onim što je naslijedio od oca i o šukunđedu i o Pančićevoj omorici. Imam i nešto njegovih zapisa o ovim i drugih rijetkim biljkama. Sve ću to staviti na raspolaganje samo da bi se ostvarila njegova ideja i želja, dodao je Stevo.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.