Velika matura u Čajniču

02. juna 2020. 058.ba

ČAJNIČE – Obično bismo se sada spremali da prikupimo slike maturanata kod Hrama Uspenja Presvete Bogorodice, nakon njihove svečane šetnje ulicama Čajniča. Ali to bješe u nekim drugim vremenima. Čini se kao da je to neko davno prošlo vrijeme, koje su prekrili eoni zaborava. Nećemo pisati ono što već svi znate. Desilo se, ne možemo to promijeniti. Ovi mladi ljudi su zaslužili da imaju pravu, punu maturu. Neće je imati. Biće upamćeni po toj riječi koja nam kroji život već pola godine. Korona. No, nećemo i njoj, jer dovoljno je pažnje dobila. Sada su bitni oni, veliki maturanti SŠC „Petar Petrović-Njegoš“.
Kao i svaka generacija mladosti puni su nada, snova i očekivanja. Imaju i poruke, i ozbiljne i šaljive.
Pustili smo ih da kažu sve što žele.
Milija Karadžić nam govori o tome da će mu škola faliti, iako to nikada nije očekivao:
„Bilo je zabavno, pomalo i napeto. Faliće mi ta vrsta napetosti. Do zadnjeg trena je bilo neizvjesno, ali uspio sam. Iskreno, šalu na stranu veliko hvala svim profesorima na razumjevanju, strpljenju i podršci.“

Vukan Tanasković kratko kaže:
„Zakoračili smo u svijet odraslih. Neki od nas će otići na fakultet, neko će potražiti posao, neko će zasnovati porodicu. Siguran sam da će svako od nas ponijeti dio ove škole dalje sa sobom kroz život. Ponosno, onako kako su nas naučili.“

Anđela Lazović takođe ističe da se ulazi u svijet odraslih:
„Završetkom srednjeg obrazovanja polako ulazimo u svijet odraslih. Pamtiću srednju školu kao divan period života. Da mogu opet bih se vratila i sve ponovila. Veoma mi je žao što se rastajem od mojih drugara za koje sam se baš vezala. Sve ovo mi teško pada. Mi smo bili kao jedna porodica. Ali to je život. Neki od nas imaju u planu da upišu fakultet, neki da se zaposle. Ja još nisam odlučila šta ću, ali se nadam da ću i to ubrzo odlučiti.“

Andrijana Dačević dijeli slične emocije:
„Došao je kraj jednog prelijepog perioda, koji ćemo pamtiti do kraja života. Odlazimo, a među školskim zidovima ostavljamo dio sebe, ostavljamo najljepše dane naše mladosti. Rastajem se sa ljudima koje sam toliko zavoljela, sa kojima sam prošla i proživjela lijepe, a i one ruzne trenutke. Ponosna sam na moj razred, na moje Šumare. Ponekad smo bili i nemirni, bučni, ali jedno znam ovdje, u ovoj školi, mi smo sazreli i naučili glavnu lekciju života. Nadam se da ćemo se jednog dana ponovo okupiti i oživjeti makar neke od naših uspomena.
Takođe, svojim prijateljima želim mnogo sreće u daljem školovanju i da nikada ne odustaju od života, sebe i svojih snova.

Vukašin Klisura, dečko raznih talenata i zanimanja takođe ističe značaj kraja srednje škole:
„Eto, prošlo je i ovo. Završetak srednjeg obrazovanja mogu svrstati u jedan značajan period u životu. Pored toga, pravimo jedan veliki korak u nasim životima. Sada kada smo završili školu treba da gledamo svijet iz više perspektiva. Ja želim svim mojim drugovima da budu uspješni isto koliko to želim i sebi. Ovom prilikom želim da se zahvalim svim profesorama i da kažem da mi je zadovoljstvo bilo prisustvovati nastavi.“

Gordana Savić dodaje:
“ Kao i svaki učenik jedva čekam kraj škole, ali tek kada završimo školu shvatimo šta je zapravo ona za nas bila.
Naravno, manje obaveza, više druženja. Mnogo mi je žao što izlazim iz srednje.
U budućnosti se nadam samo uspjehu i trudiću se da ispunim svoje planove koje sam i zamislila.“

Slađana Vrećo ima gotovo identičan pogled na sve:
„Iako sam jedva čekala kraj škole, sad shvatam koliko je to bio lijep period mog života. Veoma je teško odvojiti se od društva, porodice i krenuti dalje sam. Iza mene je jedan lijep period koji ce zauvijek ostati u mom sjećanju.
Poslije mature, spremam se za prijemni i idem za Novi Sad.“

Arsenije Tanasković je takođe sentimentalan:
„Ne mogu da vjerujem da je kraj. Sve je prošlo tako brzo. Kao da smo juče bili prvi razred. Do juče smo bili djeca. A danas svako ide putem svog života. Nedostajaće mi ovi fantastični momci i djevojke, ali takav je život. Nadam se da nas ovo neće razdvojiti i da ćemo ostati drugovi do kraja života. “

Anđela Obradović kratko kaže:
„Srednja škola prošla je veoma brzo. Svi, pa i ja pamtićemo je po šalama i anegdotama koje su nas pratile sve 4 godine. Dalje planiram upisati FPE u Bijeljini na kojem takođe planiram dati svoj maksimum.“

Suzana Živković je tajanstvena oko planova za budućnost, ali o školi kaže iskreno bez uvijanja:
„Škola je uskoro gotova i očekivano, osjećaji su malo pomiješani. Žao mi je što nismo uspjeli da provedemo posljednje školske dane kao i sve ostale generacije, ali možda je tako trebalo da bude, da se ipak po nečemu izdvajamo. Nedostajaće mi mnogo moji prijatelji, ali drago mi je što pojedince više neću viđati. Ono što sam naučila u ove 4 godine je da nikada ne smiješ imati očekivanja, jer ćeš uvijek biti razočaran.“

Strahinja Savić se više bavio miksovanjem muzike nego školom što se i vidi iz izjave:
„Tek mi je postalo zanimljivo kad sam završio. Jedan prelijep osjećaj po završetku. Što bi Ana Nikolić rekla: „Važno je da je bilo lepo“.

Dragoslava Vilaret pjesnički i iskreno dodaje:
„Nekad sam jedva čekala da završim školu, a tek sad sam shvatila da je to jedan od najboljih perioda u životu. Svaki kraj označava neki novi početak. Za sada želim što više vremena da provedem sa svojim prijateljima, dok ne dođe vrijeme kada ćemo svi krenuti svojim putem, jer ko zna kada ćemo se ponovo sresti.“

I na kraju đak generacije nevjerovatna Đurđica Simović nam divnim govorom odjavljuje generaciju 2001. iz SŠC:
„Srednja škola je definitvno najljepši period u mom životu koji je prošao. Ne znam sta me čeka u budućnosti, ali znam da ništa neće moći nadmašiti srednjoškolske dane. Za mene ovi dani su prebrzo prošli. Jeste da nas je ovaj virus sve razočarao i bili smo, tuzni zbog toga što smo propustili najljepši period školovanja, ali ipak smo i srećni jer cemo imati maturu po kojoj sigurna sam, da ćemo ostati upamćeni. Žao nam je i što ona neće biti onakva kakva je bila do sada, ali bar ćemo simbolično obilježiti i ovaj kraj.
Moj plan za budućnost je da pokušam da upišem je da upišem Fakulte organizacionih nauka u Beogradu.
Želim iskoristi priliku da se prije svega zahvalim svim profesorima što su nam tolerisali i praštali naše nestašluke i trudili se da na najbolji način prenesu svoje znanje na nas. Hvala direktoru kao i ostalim radnicima skole što su nas podržavali tokom ovih teških dana. Želim im svima mnogo sreće u daljem radu.
Kao bivša predsjednica Savjeta učenika, želim mnogo uspjeha novo predsjednici Nataši Tanasković kao i ostalim članovima. Da nadmase rezultate koji su postizani u prethodnim godinama, a vjerujem da hoće, jer znam koliko su vrijedni i koliko su jaka ekipa.
A mojim maturantima, želim mnogo sreće dalje u školovanju, u poslu. Da ostvare svoje ciljeve, da nikada ne posustaju na preprekama, mi nismo kukavice, već smo mi generacija koja je mnogo jača od drugih. Zaista smo posebni.“

Nadamo se da će im ova krnja matura biti zabavna i nezaboravna, da će ostvariti svoje snove i želje. Mladost ima veliku snagu, nadamo se da ih ta snaga nikada neće izdati i da će posegnuti za zvijezdama koje će i dosegnuti.
A ovo ružno vrijeme njih neće i ne smije nikako obilježiti. Mi im želimo svu sreću svijeta.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Autor: Dragan Kovačević

Iz Čajniča, rođen u Foči 1987, diplomirao u roku novinarstvo na Filozofskom Fakultetu Pale, stekao zvanje diplomirani novinar. Odličan u kreativnom pisanju.

Pogledajte sve vijesti čiji je autor Dragan Kovačević

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.