Život na primjeru bivšeg borca i ratnog invalida Miladina Dutine iz Rogatice

Tekst i foto: Sreten Mitrović - 25. avgusta 2020. 058.ba

IZ PLASTENIKA DOPUNJAVA KUĆNI BUDŽET

ROGATICA – Iako je vrijeme kad se društvo i pojedinci bore sa nizom različitih problema i teškoća, mene kao borca prve kategorije, ratnog vojnog invalida i sada penzionera najviše brine stanje u Republici Srpskoj. Nikako ne mogu da shvatim šta se to događa u Boračkoj organizaciji i šta traže „osnivači“ Republike Srpske. Pitam ih da li bi je bilo da nije bilo nas boraca od prvog do posljednjeg dana rata. Zato, pozivam ih da se urazume i podsjećam da je moja invalidinina 130 maraka, a oni traže nekakve hiljade i milione, počeo je svoju kratku ali burnu životnu priču o tome kako živi i čime je ovih dana posebno opterećen Miladin Dutina (66) iz Rogatice.

Rođen sam, kazuje on, u Golom dolu kod Berkovića u krševitoj Hercegovini. Kao osnovac preselio sam se u Sarajevo u kome sam okončao osnovno i srednjoškolsko obrazovanje i studije prvog stepena mašinskog fakulteta. Kao mlad inženjer 1975. zaposlio sam se u Fabrici automobila „Famos“ i ostao joj vjeran sve do početka posljednjeg rata kada sam kao i mnogi drugi Srbi iz Sarajeva dobio otkaz.

Borac sam Vojske Republike Srpske prve kategorije i ratni vojni invalid sa 60 posto invaliditeta. Borio sam se na sarajevskom ratištu i „zaradio“ teško ranjavanje polovinom maja 1992. Ranjen sam kroz pluća i prve prognoze nisu mi davale veću šansku za ozdravlanje, prisjeća se Dutina i dodaje:

Poslije najnužnijeg zbrinjavanja u improvizovanoj bolnici „Žica“ u Blažuju kod Sarajeva hitno sam prebačen na VMA u Beogradu. Liječen sam punih šest mjeseci i na moje zadovoljstvo ponovo sam stao na branik srpstva i Republike Srpske. Opet na vrućem sarajevskom ratištu, ali ovoga puta ne na liniju i prve redove, nego u logistiku i tako do kraja rata kada sam demobilisan.

Dejton je, ističe Dutina, poništio sve što smo branili i odbranili u Sarajevu. Sa egzodusom Srba iz ovog grada i ja sam „digao sidro“. Pošto sam se 1991. oženio samnom je pošla supruga, čiji korijeni su sa područja rogatičke opoštine, i dvoje djece – kćerka koja je imala tri i sin, u povoju, od godinu i nešto dana.

Porodično gnijezdo kao izbjeglice svili smo, naravno na tuđem i u tuđem, ovdje u Rogatici i evo nas i dan danas pored male, ali bistre i brze Rakitnice. Veliki stan u Sarajevu zamijenili smo za kuću i okućnicu od skoro dva dunuma zemlje koju sada kao penzioner i sa znatno umenjenom radnom sposobnošću, obrađujem i od onog što sa nje „skinem“ dopunjavam kućni budžet.

Kao ratni vojni invalid i član ovdašnjeg udruženja RVI od od njegovog osnivanja od Fonda za rehabilitaciju pri Savez RVI Srpske iz Prijedora 2014. u vidu ekonomske podriške dobio sam nepovratno 2500 maraka. Iskoristio sam ih i podigao mini plastenik od 50 kvadratnih metara. Da je bilo više para i plastenik bi bio veći. Uz nešto živine, koka i ćurki, i po koju svinju uz jesinji posjek, imam dovoljno za porodicu paradajza, parika, krastavaca i drugog povrća. Sve je organsko, domaće, i od sjetve do berbe djelo je mojih i ruku moje supruge radeći uglavnom rekreativno i bez veće sekeracije i napora. Meni i supruzi je dosta. Djeca su otišla svojim putevima. Ne tražimo od njih, a ako nama šta preostane, naravno, ode njima, reče na kraju Dutina.

OSNIVAČ SNSD-a

Miladin je sa još malom grupom istomišljenika 1997. godine bio osnivač SNSD-a u Rogatici. Okupili smo se, kazuje on, u mojoj iznajmljenoj kući u ulici Serdar Janka i udarili temelje ove stranke u našoj opštini. Uz moju malenkost na ovom skupu bili su sada već pokojni Goran Mandić i Mladen Vitomir-Bade, te Vesna Marić, Siništa Drašković i Momir Ašonja. Nismo ni sanajli da će jednog dana naše „čedo“ biti vodeća partija u Rogatici i cijeloj opštini.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.