Slobodan Mitrović jedan od prvih i najvećih uzgajivača aronije u Rogatici

Tekst i foto: Sreten Mitrović - 16. septembra 2020. 058.ba

TAMNOLJUBIČASTE BOBICE ELIKSIR ZA ZDRAVLJE

ROGATICA – Da se bavim uzgojom aranije „krive“ su priče o njenoj ljekovitosti i njena otpornst na biljne i životinske napasnike. Za početak, iz radoznalosti kupio sam 50 sadnica i zasadio ih kod vikend kuće u selu Sjeversko, odakle nam je porijeklo, priča Mitrović (61) iz Rogatice u koju je došao poslije egzodusa Srba iz Goražda, avgusta 1992. godine.

Prije odluke da se bavim uzgojem aronije, dodaje on, počeo sam raditi u Fabrici žice u Novom Goraždu, gdje sam radio prije rata. Nažalost ne dugo. Firma je otišla u stečaj. Bez posla, kao i ostali radnici, ostao sam i ja. Drugi posao nisam mogao naći uz ostalo i kao ratni vojni invalid (RVI).

Tražeći rješenje za moju i egzistenciju porodice, odlučio sam se za uzgoj aronije. Bio je to „izlet“ u potpuno nepoznato, jer se za ovu biljku gotovo nije ni znalo. Podršku pri tome dobio sam 2015. od Fonda za rehabilitaciju RVI Srpske iz Prijedora. Dobio sam 2500 maraka za koje sam kupio novih 200 sadnica aronije i tako se ja „upecah“, ali na moje zadovoljstvo, u uzgoj ove vrste vrste žbunaste biljke čije je porijeklo iz Sjeverne Amerike. Poznata je još kao sibirska borovnica, jer može da podnese veoma niske temperature. Čak i do minus 50 stepeni.

Paralelno sa sadnjoj aronije stvarao sam i druge prateće uslove za njen uzgoj. Iz skronih vlastitih sredstava i veliki trud i odricanja cijele porodice nabavio sam dvije bačve za vodu od po 1000 litara, sistem za navodnjavanje kap po kap i napravio rezervoar za sakupljanje kišnice (čatrnju) kapaciteta 5 kubnih metara.

Aronija pođe. Kod mene poraste „apetit“ i već slijedeće godine kupih novih 200 sadnica koje sam posadio u zakupljenom zemljištu i postah neobičan voćar sa 450 grmova aronije na nešto više od dva dunuma zemljišta, koja iz godine u godinu donosi sve više roda. Kulminacija je ove godine u kojoj je moja aronije rekordno rodila. Ubraću najmanje 1,2 tone visokokvalitetnih bobica tamnoljubičaste boje koji, kako se tvrdi, pomaže kod grčeva, bolova, upale sluznice želuca i crijeva, čisti i jača jetru i olakšavaju tegobe kod pijeska i kamenca u žuči. Najkraće, eliksir zdravlja, kazuje ovaj voćar sa rijetkim zasadima voćki.

To je, kazuje još Mitrović, jedna strana medalje oko uzgoja aroniuje. Druga je plasman svježih bobica ili prerađevina koji mogu biti u obliku soka, kome ne treba nikakav konzervans, sirupa, čaja, kompota, želea, a pomiješane sa kajsijama, ribizlama ili kruškama ukusni pekmezi i marmelade. Neko od aronije pravi liker, rakiju, vino i sirće, a ima i još niz načina da se kao organska ljekovita hrana unese u organizam. Organizovanog otkupa još nema pa se ja, a vjerovatno i ostali uzgajivači aronije, snalazimo kako znamo i umijemo. Pomoć i podrška treba bi nam čim prije od lokalnih zajednica i resornog ministarstva, pa i nekih farmaceutskih kuća.

Ovom uzgajivaču aronije problem prave i ptice koje neobično vole njene bobice. Po lošem pamti 2017. kada su mu kos i druge ptice za dva dana „obrale“ cjelokupni rod. Za to sada koristi posebnu mašinu koja emituje glasove ranjenih ptica, od kojih one bježe.

Ove godine otišao je i dalje. Obezbijedio je 68 kolaca dužine 2,5 metara i 14 kosnika, koje je ugradio u plantaži aronije i na njih navukao 800 metara mreže koja sada štiti ne samo od ptica, nego i grada i drugih elementarnih nepogoda.

Ovih dana u toku je berba aronije. Koristi se svaki sat lijepog vremena. Dio porodice dolazi čak i iz Tuzle. Po nešto je već i prodato, a poslje berbe slijedi prerada i najteži dio posla, plasman, reče na kraju ovaj vrijedni 61-godišnjak, koji se nada da će još najmanje 10-tak godina uzgajati aroniju.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.