Mladi Gluhović iz Planja čuvaju porodičnu tradiciju – Školovanjem za puniju štalu

Tekst i foto: Sreten Mitrović - 09. decembra 2021. 058.ba

ROGATICA – Malo selo Planje jedno je od 17 u Mjesnoj zajednici Stjenice u sočičkom kraju opštine Rogtica. Na popisu stanovnika 2013. u 8 domaćinstava popisana su 24 stanovnika, Srba. Ovih dana, pred kraj 2021, u njemu je u pet domaćinstava 12 stanovnika od čega je u jednom petoro čeljadi. Radi se o domaćinstvu samohrane Jelene Gluhović sa svoje dvije kćerke, Kristinom i Anom i sinom Lukom, te djeverom Živkom (61). Njene kćerke i sin najmlađi su žitelji Planja i po svemu sudeći tako će biti još dugo jer su Ana (18) i Luka sa 17 godina sa svojim trenutnim životnim opredjeljenjem odlučili da ostanu u selu. Obadvoje su, nakon završene osnovne škole, nastavili obrazovanje u Srednjoškolskom centru „9. januar“ u Rogatici za zanimanje agroturistički tehničar računajući da im agrar, a to je, rekoše oni, poljoprivreda, budu osnovno zanimanje i da ostanu vezani za selo, posebno oko uzgoja stoke, za koje ih veže dugogodišnja porodična tradicija i sa očeve i majčine strane.

To dokazuje i činjenica da Jelena (44), koja je prije tri godine, zbog smrti muža Ilije u 53. godini života, ostala samohrana sa troje malodobne djece – Kristina, Ana i Luka, nije klonula duhom. Uspješno je uz dječiji dodatak nastavila nositi teško porodično breme koje je palo na njena ženska pleća. Uz pomoć djevera Živka i djece koja su polako pristizala, već u toru imaju stado od 110 ovaca, a poslije zime koja je na pragu biće ih i skoro 200, i u štali šest muznih krava i dvoje teladi i sve drugo što treba da ima jedno uspješno porodično gazdinstvo. Obrađuju 150 dunuma vlastite i oko 100 dunuma zemlja koju uzimaju u zakup.

Zasluge za to umnogom pripadaju i djeci vrijedne Jelene. Od malih nogu ona su uz nju u toru i štali. Nije im bilo teško da polože ovcama ili kravama, da sjednu za volan traktora, da poture tele pod kravu… I uz sve to, Jelenina djeca bila su dobri đaci, a u školu kao osnovci do zaključno sa petim razredom, išli su u 8 kilometara udaljene Stjenice, a kao „viši“ psmovci i srednjoškolci u još 18 kilometara udaljenu Rogaticu.

Kristina je tako završila gimnaziju i već drugu godinu je na studijama zdravstvene njege Medicinskog fakulteta u Foči. Često dođe kući i uvijek od koristi majci, sestri i bratu. Ana je maturant srednjškolac i krajem tekuće školske godine imaće diplomu tehniučara agroturizma. Tim putem ide i najmlađi Luka. On je treći razred, i sticajem životnih okolnosti već u neku ruku i glava porodice. Zamijenio je majku u većem dijelu težih, muških, poslova, a ni u školi ne stoji loše. Čvrsta četvorka je njegov i sestre Ane školski učinak, reče direktorica Srednjoškolskog centra Žaklina Lelek.

Anin i Lukin dan kad idu u školu, pričaju oni, počinje između 5 i 6 sati. Do 7 moraju biti na autobuskoj stanici na Stjenicama odakle đačkim autobusam, uz mjesečnu cijenu karte od po 50 maraka, imaju prevoz do Rogatice. Na nastavi su do 14 a ne rijetko i dalje, a onda opet autobus do Stjenica i pješačenje do njihovih Planja. Slijedi kratak odmor uz ručak i na posao – savijanje stoke i druge kućne obaveze do 19, a vrlo često i do 20 sati. Večera je uz sijalicu i tek onda „vatanje“ knjiga po sutrašnjem rasporedu u školi.

Iako je maturant Ana se još nije opredjelila – ostati kao tehničar kod kuće i u selu ili nastaviti školovanje na nekom od fakulteta. Ali, zato njen brat Luka reče da o tome ne razmišlja. Podlogu za ono sa čim se trenutno bavi dobiće u srednjoj školi u smjeru agro koji je dominantan u odnosu na turizam.

Biću bar „polukvalifikovani“ seljak, ako fakultetom ne mognem stići do „majstora“ u stočarstvu i ratarstvu čime se godinama bavi moja porodica i od kojih se uz dobru organizaciju može solidno živjeti pa i u mojim Planjama koje pružaju sve uslove za dobru zaradu i lijep život. Ovo tim prije što je ove godine, na našu radost, došla i čista voda za piće i dovoljno za napajanje stoke sa izvora Bioštice u opštini Sokolac. Otišle su u penziju čatrnje i bunari koji su sa prvim ljetnim danima presušivali. A onda plaćanje cisterni za dovoz vode i nikad je dovoljno nije bilo.

Što se tiče drugog, dodatnog dijela moga zanimanja – turizam, neka ga za „nedaj bože“. Radeći i taj posao ostaje se živo, reče na kraju Luka Gluhović, koji da bi ishranio svoje ukućane, ovce i goveda, obrađuje preko 250 dunuma zemlje. Najviše je kosanice prirodnih i vještačkih livada i pašnjaka za stoku. Tu je i dunum-dva krompira i ostalog povrća.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.