Priča o porodici Ećimović – Sva četiri člana šumarski inženjeri

ZAPOČEO TATA NASTAVILI KĆERKA I SINOVI

ROGATICA – U rogatičkoj ulici Serdar Janka Vukotića živi četvoročlana porodica Ećimović. Uz glavu porodice Milomira – Miku (59), tu su još kćerka Milica i dva sina Marko i Nenad. Na prvi pogled, ništa neobično, a uz bolje upoznavanje ove porodice dođe se do rijetke neobičnosti. Svi u porodici su šumarski inženjeri, uglavnom diplomirani sa završenim prvim ciklusom studijskog programa u četvorogodišnjem trajanju i ostvarenih 240 ECTS bodova, osim Marka koji je završio trogodišnje studije na Šumarskom fakulteu u federalnom Sarajevu i ima diplomu šumarskog inženjera baccalaurete sa 180 ECTS bodova.

Počelo je od oca Milomira, koji je šumarski fakultet u Sarajevu završio 1987. Kao mlad inženjer zaposlio se u Šumsko gazdinstvo „Sjemeć“ i prošao sve faze rada u šumarstvu do tehničkog direktora Gazdinstva na kome trenutno radi.

Stopama oca nakon neuspjelom pokušaja studija elektrotehnike, pošao je njegov prvenac sin Marko (30) i diplomu šumarskog fakulteta stekao je 2015. u federalnom Sarajevu, koju planira da ubrzo obogati sa još godinu dana studija da bi došao do 240 ECTS bodova.

A onda, poslije završene gimnazije u Rogatici, po ugledu na oca i starijeg brata, pošli su Milica i najmlađi Nenad. Upisali su se na Poljoprivredni fakultet u Istočnom Sarajevu – Odsjek šumarstrvo u Vlasenici. Uspješno su okončali četvorogodišnje studije i svjedočanstvo diplomiranog inženjera šumarstva dobili odbranom diplomskog rada 4. decembra prošle, a diplome primili na promociji koja je održana u Vlasenici početkom ovog mjeseca. I odbrani diplomskih radova i promociji kao velikom njihovom životnom cilju prisustvovali su otac i stariji brat i zajedno podijelili radost događaja.

Uzimam sebi za pravo da u svoje i ime braće, reče Milica, kažem da je za naša životna opredjeljenja „kriv“ tata. Uvijek se hvalio ljepotom svoga zanimanja, koje podrazumjeva stalni boravak u prirodi i na čistom vazduhu, sa pjesmom i cvrkutom ptica, u carstvu divljih životinja. I uz sve to dobijati platu?! Tom izazovu nismo odoljeli i evo nas sa diplomama šumarskih inženjera sa kojom je stariji brat Marko već dobio stalni posao. Opet je to tatin „Sjemeć“. Ne kajemo se. Jer, „Sjemeć“ je naša druga kuća.U njemu je radila i naša pokojna majka, koja je prerano otišla na onaj svijet prije četiri godine u svojoj 58 godini i nije doživjela da vidi uspjeh svojih sinova i mene koja sam od kako pamtim bila njena ljepotica i mezimica.

Uz svu ljepotu i korist koju nudi posao šumarskog inženjera na planu zdravlja pod devizom „biti šumar znači biti zdrav“, dodaje brat Marko, u šumarstvu kao grani privrede vidjeli smo i svijetlu životnu perspektivu. Naši krajevi imaju još dosta šuma i uz stalno obnavljanje kroz pošumljavanje goleti i obnovu degradiranih šuma i njegu postojećih i novih kultura biće posla i za nas i za nove generacije.

I dok Milica i Nenad čekaju konkurs za prijem pripravnika u Javnom preduzeću „Šume Republike Srpske“, ili neke druge firme kojim trebaju šumarski inženjeri, nadaju se skorom zaposlenju i dotle ne gube vrijeme. Milica se udala i ovih dana rodila je kćerku kojoj je dala ime Katja, a zajedno sa Nenadom ozbiljno se spremaju da nastave studije na mastersu šumarstva. Želimo da i to odradimo dok smo mlađi i dok nas totalno ne „pritisnu“ radne i porodične obaveze, reče Milica.

TATA MILOMIR-MIKO

Glava porodice Milomir-Miko Ećimović iz posljednjeg Odbrambeno-oslobodilačkog rata izašao je kao teški ratni vojni invalid. Ostao je bez potkoljenice desne noge, ali mu to kao invalidu druge kategorfije nije smetalo da se aktivno bavi društveno-političkim radom.

Dugo godina bio je u vrhu Srpske radikalne stranko „Dr Vojislav Šešelj“ i odbornik Skupštine opštine Rogatica. Jedan je od utemeljivača Udruženja ratnih vojnih invalida u Rogatici i dugogodišnji predjednik. Zapažen je i u radu Saveza RVI Srpske, gdje trenutno obavlja funkciju predsjednika Skupštine.