Promovisan još jedan autentični svjedok zbivanja u Sarajevu 1992.

Tekst i foto: Sreten Mitrović - 05. februara 2022. 058.ba

ROGATICA – Ne trudeći se da uđe u opis prirode ili patetična pametovanja, poput ovih novokomponovanih „pisaca“, čisto muški, oficirski, srpski, Bunar je na svjetlo hartije iznio ono što je preživeo i vidio svojim očima. Njegov roman, bolje rečeno ispovijest čitaocu, kao lokalnom parohu, „Ničiji vojnici“ je potresno svjedočenje o jednoj izdatoj otadžbini, izdatoj mladosti i u bescijenje profućkanim idealima i vjeru u epske junake. Oni ne postoje, dio je recenzije na knjigu „Ničiji vojnici“ – u sarajevskom paklu 1992 gofine“, koju je posvetio svim pripadnicima JNA koji su 1992. Bili na službi u Sarajevu i nakon sedam godina priprema uz podršku i pomoć Centra za istraživanje rata i ratnih zločina Republike Srpske napisao i izdao Željko Pantelić, zvani Bunar, koja je sinoć pomovisana u Narodnoj biblioteci „Vojislav Lubarda“ u Rogatici.

Riječ je o svojevrsnoj knjizi u kojoj se nudi odgovor na više pitanja vezanih za početak i dešavanja u tadašnjoj SFRJ. Ona je istovremeno oda i autentičan svjedok o stradanju pripadnika JNA u Sarajevu krajem aprila i u maju 1992. među njima bio je i sam autor knjige. Sticajem okolnosti kao oficir došao je u Sarajevo, u kome ranije nikad nije bio, nakon što se JNA povukla iz seseciom odcjepljene od Jugoslavije sadašnje Rerpublike Hrvatske.

Raspoređen sam u tadašnji 65. zaštitni motorizovani puk pri komandi velike Druga vojne oblasti i odmah upao u sarajevski osinjak u kome je JNA, ničim izazvana, postala svakodnevna meta i za sve kriva. Bila je žrtva nesposobnog, naivnog i neozbiljnog vojnog rukovođenja na čelu sa general-pukovnikom Milutinom Kukanjcem, koje je dobro došlo lukavoj i prevrtljivoj tadašnjoj političkoj oligarhiji na vrhu BiH u kome je prdnjačio već afirmisani terorista Alija Izetbegović koji je jedno govorio a drugo radio, parafrazirajući napisano u knjizi rekao je Pantelić

U knjizi sam, naglasio je još on, posebno osvijetlio napad na JNA u poznatoj Dobrovoljačkoj ulici 3. maja ’92, gdje sam i sam ranjen i na kraju zarobljan, a zatim kao i mnogi druge moje kolege oficiri, ali i vojnici koji su bili na odsluženju redovnog vojnog roka, preživio nevjerovatnu torturu i čak izvođen na strijeljanje. Iako ranjen tučen sam svim i svačim i uopšte ne znam kako sam sve to preživio. Možda i jedino, zbog dobre moje fizičke konstutucije koja mi je u ovom slučaju i dobro i loše.

Ta Dobrovoljačka bila je haos i klaonica vojnika JNA. Pucalo je sa svih strana, a odgovora nije bilo ni tada ni poslije rata kad nisu „dokazana“ krivična djela za Ejuba Ganića, Hasana Efendića, Jovana Divjaka i drugih nalogodavaca ovog masakra.

Inače, napad u Dobrovoljačkoj bio je jedan od tri ratna zločina koji su se tih dana desili protviv pripadnika JNA. Prvi je bio ubistvo vojnika u Velikom parku, drugi napad na vojne objekte 2. maja i masakr na Skenderiji.

Promocija knjige Željka Pantelića, koji je rođen u Šapcu, bilo je i prvo javno „krštenje“ novo imenovane direkorke Biblioteke u Rogatici Nade Balčaković-Radulović, koja je tim povodom rekla da je ova knjiga odgovor na mnoga sporna pitanja kako je počeo rat u BiH i šta se sve dešavalo na njegovom početku u Sarajevu sa posebnim osvtom na odgovornost vojnog i političkog vrha tadašnje SFRJ i BiH.

Knjiga „Ničiji vojnici“ nije i jedino književno ostvarenje Željka Pantelića inače diplomiranog inženjera saobraćaja koga je stekao diplomiranjem na vojnoj akademiji. Napisao je on i knjigu promašeno ljubavnih stihova sa naslovom svoga nadimka „Bunar“, koga nosi još iz osnovne škole.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.