Stanko Vuković, jedan od nagrađenih proizvođača krompira u Rogatici – Sa unukama po nagradu

26.09.2023.

ROGATICA – Tradicionalna, ove godine,  57. regionalna izložba poljoprivrednih proizvoda, koja je održana ovih dana, okupiia je neočekivano veliki broj izlagača i posjetilaca.Među izlagačima i nagrađenim za proizvodnju krompira za jelo  našao se i Stanko Vuković (63),  koji  živi u Rogatici u koju je došao sa egzodusom Srba iz Sarajeva 1995. godine, a inače je rođen u selu Stubline na Visojevici u opštini Ilijaš i pripada Federaciji BiH.

Kao i dosta drugih Srba iz okoline Sarajeva i Stanko je  do početka posljednjeg rata radio kao industrijski radnik. On  u sarajevskom „Pretisu“. Ostavio je rodno selo Stubline  i skućio se sa svojom životnom saputnicom Nadom u Sarajevu, u naselju Kromolj, gdje je kupio parče zemlje i sa bratom Radoslavom izgradio porodičnu kuću, ali su čvrsto ostali vezani sa  očevinom u rodnom selu u kome su, kako reče, boravili od Đurđevdana do Mitrovdana.

Posljednji rat sve je to prekinuo i Stanko se tražeći mjesto pod suncem sa porodicom u kojoj su mu uz suprugu i dvoje djece bili i otac i majka, bježeći iz Sarajeva, a idući za sestrom koja je ranije bila udata u selo Božine kod Stjenica, našao u Rogatici. Nostalgija za selom, opredjelila ga je da se nastani u Bukriće kod Rogatice, gdje je imao priliku da se pomalo bavi i poljoprivredom, jer je poticao iz takve porodice.

Uselio sam se, priča on, u jednu napuštenu i dosta devestiranu bošnjačku vikendicu sa nešto okućnice sa koje smo dopunjavali naš porodični budžet. Vremenom, odnosno poslije skoro 10 godina, zamijenio sam kuću u Sarajevu za  ovu u kojoj sada živimo, u Rogatici, a brat je otišao u Višegrad. Tražeći rješenje za bolji život, bez šanse za bilo kakvo zaposlenje,  ja i supruga,  iako bez nekog većeg iskustva  našli smo se u proizvodnji krompira. Ono malo što smo radili u mojim Stublinama bilo je neznatno i za vlastite potrebe i nije se puno znalo za nove sorte, a da se ne govori  o traktoru, sijačici krompira i slično.

Moj debi u ozbiljnijoj proizvodnji krompira bio je u proljeće  2012. Za to najveće zasluge  ima ovdje u Rogatici moj komšija i već iskusni krompiuraš Miroslav Olović preko koga sam na njegovom Sjeversku uzeo u zakup jednu njivu i tako je počelo. Prva godina i dobar rod i ja uplivah u te vode. Iz godine u godinu rasle su sjetvene površine i količina dobijenog krompira da bi došao do ovogodišnjih skoro 50 dunuma zasijanog krompira uz, i pored loše godine, očekivanih preko 70 tona krompira za jelo, ali ovoga puta sa područja Stjenica u rogatičkoj i sa moje Visojevice u ilijaškoj opštrini, gdje krompir, po mojoj procjeni,  nije nimalo lošiji od  boričkog koji je nadaleko poznat.           Uz to, danas, moja porodica, naglašava Stanko, u proizvodnju krompira ulazi sa dva traktora, frezom, sijačicom  krompira, prskalicom za prihranu i protiv korova i ostalom opremom koja prati   savremenu proizvodnju krompira. Tu je i teretno vozilo i kombi za prevoz do sladišta i od skladišta do kupaca, uglavnom na Jahorinu i u oba Sarajeva, gdje najviše plasiramo naš proizvod.  Ja i sin Nemanja, koji mi je u svemu desna ruka,  u obavezi smo  da što prije riješimo pitanje trajnijeg i savremenijeig skladišta za krompir tokom zime. Sadašnji improvizovani magacin nije perspektivno rješenje, a  mi se nadamo da ćemo se još baviti ovom vrstom poljoprivrednje  proizvodnje, pogotovo što nam raste porodica – pristižu moje unuke Dunja koja sada ima 10 godina, Vanja osam i miljenica porodivce Milena sa pet godine, a tu je i kćerka Jovana i zet Dragan Bartula  sa  njihova  dvije kćerke i sinom, koji istina  žive u Bijeljini a uvijek dođu da nam pomognu u radu, posebno u sezoni vađenja krompira, a tada je i najvažnije, kazuje Stanko, koji zadovoljno trlja ruke jer sudeći prema trenutnom stanju na tržištu, i pored nešto skromnijeg roda,  očekuje da će u narednom periodu cijena krompira za jelo biti bar tolika da pokrije troškove proizvodnje koji su sve veći i veći, ali i da nama proizvođačima nešto ostane.

Inače, Stanko je na tek održanoj 57. regionalnoj izložbi poljoprivrednih proizvoda između 35 izlagača merkantilog krompira ponio jednu od svega dvije druge nagrade u iznosu od 150 maraka. Radost toga ponosnog  čina podijelio je sa unukama – Dunjom,Vanjom i najmlađom Milenom, koje su  kao dio njegove najveće životne sreće (drugi je u Bijeljini od kćerke Jovane) za ovu priliku bile u posebnoj narodnoj odori sa vjenčićima od taze ubranog poljskog cvijeća.

Tekst i foto: Sreten Mitrović