Pjeva i piše iz bolesničkog kreveta

Uz promociju druge zbirke pjesama Rogatičanina Stojana Čarkića

ROGATICA – Stojan Čarkić (48) iz Rogatice u pozitivnom smislu rečeno čudo je od čovjeka. Nakon teškog infarkta mozga, u narodu poznatog kao  moždi udar, 10. januara 2013. i procjene ljekara samo os jedan posto za oporavak, Stojan ne samo da je tešku  bolest nadživio evo već 11 i kusur godina, nego je uspio da u međuvremenu,  iz bolesničkog kreveta,  iz koga bez pomoći drugoga ni danas ne može na svoje noge ustati a da se ne govori o hodanju, napisao  i ovih dana na svečan način promovisao i svoju drugu zbiru pjesama.

A sve je, priča Stojan, počelo između božića te za mene i moju porodicu kobne 2013. godine, od pucanja nekog većeg krvnog suda u mom mozgu. Slijedile su kome,  operacije  i ponovo kome iz kojih sam se i do 28 dana nisam  budio i ponovo utonjavao. Prvo u bolnici u Foči, na Kliničkom centru „Koševo“ u Sarajevu, gdje me je, hvala mu do Boga, operisao moj drugi otac, doktor Ibrahim Omerhodžić, koji je jedini vjerovao u moj oporavak, dok su svi drugi  bili sa malim procentom šansi za ozdravljenje.

Na doktorovo zadovoljstvo ali sa dosta  iznenađenja skeptika,  mene evo i danas. Osjećam se bolje nego ikad od mog razboljevanja, kazuje još Stojan.

Ovo posebno ističem radi toga što sam ovih dana, na veliko moje zadovoljstvo, takoreći iz bolesničkog kreveta, promovisao moju novu, drugu po redu, zbirku pjesama sa naslovom „Pjesnik piše trag da ostavi da se prošlost ne zaboravi“.

Zanimljivo je da je i ova druga kao i prva zbirka pjesama pod naslovom „Kroz pjesmu sam Boga molio, to je dokaz da sam postojao“, nastale najvećim dijelom u bolesničkom krevetu. To će reći da mi je bolest odnijela dio mozga, a Bog vratio time što me je nagradio neokrnjenom pameću i čak možda i povećao iz koje su evo već izašle dvije zbirke pjesma od kojih je moj brat Dejan Spasojević iz izdavačke kuće“ASoglas“ u Zvorniku, kao jedan od dva recenzenta, napravio dvije zbirke. Drugi je  magistar Nevena Milosavljević, sa Kosova i Metohije.

Za posljednju koja je ovih dana imala prvo promovisanje u Rogatici, rekao je recenzent Dejan Spasojević, podijljena je na četriri tematski oblikovane cjeline . Prvi dio čine molitve Bogu i svetriteljima gdje autor iz svog srca ispunjava dvije najveće zapovijesti – ljubi Boga i bližnjega svoga.

Kroz svoju poziciju, kazuje još Spasojević, Stojan donosi i jevanđelske istine o životu, ali i opominje na lažne prijatelje, stihovima: „Evo jedan stih sad brzi, ne boj se onoga ko te mrzi, to je ružno i to mnogo boli, čuvaj se onog koji se pretvara da te voli“.

Ovom, drugom, zbirkom pjesama, koju recenzent srdačno preporučuje čitaocima s nadom da će iz nje izvući dosta pouka i saznanja, te postati bolji ljudi, kao što je to postao Stojan, moleći se za sve da zajedno pobijedimo ispisujući našim malim dobrim djelima i molitvama poeziju života, istovremeno čineći čašću jedni druge većim od sebe.

Stojan opet reče da je i ovu zbirku napisao i pripremio zahvaljujući  podršci i razumjevanju supruge Milijane, koja mu je, naglašava,  dar od Boga,  i kćerke Marte, koje su mu, kako reče, dar od Boga i koje su i  u ovakvom stanju prihvatile i nisu ostavile. Hvalu upućuje i majci Jeli, ali i brojnim prijateljima i poznanicima, u prvom redu velikom dobrotvoru Miladinu Pandurevića i svim onim 66 dobrih ljudi  koji su moralno i  materijalno pomogli izdavanje ove nove, druge, zbirke pjesama.

Veliko hvala i ovog puta Stojan  još uvijek  iz specijalnog bolesničkog kreveta u kome provodi i dan i noć, upućuje doktoru Ibrahimu Omerhodžiću i osoblju Kliničkog centra u Sarajevu, svojim doktorima i osoblju u bolnici  u Foči, direktoru Siniši Milješiću  i osoblju Doma zdravlja „Dr Zoran Mitrović“ u Rogatici, osoblju banje Mlječanica iz Kozarske Dubice, iz koje je nedavno došao sa rehabilitacije, u nadi da će, ukoliko ga zdravlje posluži kao do sada,  biti i treća zbirka pjesama. Osnovu za nju već ima.

Zahvalnost mesto molitve

Bože dragi,

nemoćan sam,

iskoristiću ovu minutu,

ne da ti tražm nešto,

nego da ti zahvalim za sve što imam!

Mi grešimo, al Bog nam oprosti,

Mi živimo, dišemo i gledamo

Zahvaljujući Njegovoj milosti!