Sjećanje na Zorana Čarkića, arhitektu iz Rogatice

OTIŠAO  ZOKA – OSTALA DJELA

ROGATICA – Prema raspoloživim podacima opština Rogatica iznjedrila je 15-tak arhitekata. Od tog broja osam su  muslimani (Bošnjaci), a ostalo  Srbi  –  Zoran Đerić, Zoran Čarkić,  Sanja Karišik i Jadranka Štica.

Ono što je zanimljivo, sjećanje na te stručnjake iz oblasti naučnog građevinarstva  Rogatica, koliko se zna,  ne može pohvaliti objektima ili nečem drugim da je djelo tog i tog svoga sugrađanina. Častan izuzetak je Zoran Čarkić, koji je nažalost otišao je na onaj svcijet u svojoj 60 godini, ostavivši duboke tragove u arhitekturi na području opštine i zaslugama tokom posljednjeg Odbrambeno-otadžbinskog rata po kojim će ga se sjećati znani i neznani.

Pod njegovim imenom je u prvom redu  izgrađena crkva Svetog Jovana Krstitelja na Crkvinama, na obroncima Devetaka između sela Rađevići, Beheći i Babljak nedaleko od Borika i Berkovića kao sjedišta mjesnih zajednica  u opštini Rogatica. Radi se o u ovim krajevima i na području Mitropolije dabrobosanske, a ima mišljenja i šire, unikatnom objektu koji je građen 7 godina, od 7. jula (Ivanjdana) 2008. do jeseni i Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja, 2015. godine, po Zoranovom projektu na mjestu gdje je, po predanju,  bila crkva Svetog Jovana Krstitelja sagrađena u 13. vijeku kao zadužbina kralja Dragutina Nemanjića i njegove supruge Jelene Anžujske, koja je porušena za vrijeme turske vladavine.

Nova crkva je u mnogome drugačija od većine ostalih  u  ovim krajevima. Radi se o objektu veličine oko 100 kvadratnih metara u čijoj osnovi je krst i dvije ose simetrije istok – zapad i sjever – jug, koje se pod uglom od 90 stepeni presjecaju u samom naosu, odnosno prostoru za okupljanje vjernika.

Još jedan objekat, i opet pijeteta, po kome će se Rogatičani sjećati svoga arhitekte Zorana Čarkića je Spomen-soba borcima iz posljednjeg Odbrambeno-otadžbinskog rata. Na zidovima ovog  po dosta elemenata neuobičajenog objekta,uz ostalo,  za  uspomenu i sjećanje, nalaze se fotografije  sa imenom i prezimenom 294 poginula borca uz prateću infrastrukturu – minijaturni oltar sa par ikona, prostor  za održavanje parastosa sa mjestomm za  paljenje svijeća zadušnica i polaganje vijenaca i cvijeća… Sve je to djelo i bez ikakve finansijske i druge naknade, slava mu i čast reče Mišo Sokolović, predsjewdnimk Opštinske Boračke organizacije u Rogatici.

Za ime Zorana Čakrića vezano je i osavremenjavanje Spomen kapele na Grudi, na samom ulazu u Rogaticu iz pravca Ustiprače i Mesića, koja od Ilindana 1931.  čuva kosti i  uspomene  na srpske i crnogorske vojnike poginule 1914. godine na brdu Vitanja i širom glasinačke visoravnii dijelom na području tadašnjeg rogatičkog sreza u borbama sa austrougarskim okupatorskim vojnicima. Koji su atakovali na Srbiju.

Djelo Zorana Čarkića, rekoše u Boračkoj organizaciji opštine Istočno Goražde, je i Spomen obilježje u Kukavicama, nedužno stradalim civilima-izbjeglica  iz Goražda, koji su pobijeni povlačeći se prema slobodnoj teritoriji u Rogatici.

I dok se Zoka, kako su ga iz milošte zvali njegovi najbliži i prijatelji, se trudio da bez i jedne parew ili pfeninga naknade,  kao da je znao da će relativno rano otići na onaj svijet (u 60 – toj godini), po nečemu ostane upamćen u njegovoj rodnoj Rogatici, dotle su njegove starije i možda poznatije kolege arhitekti, projektovali i gradili Sarajevo i druga mjesta. Samo, primjera radi, piše u najnovijem izdanju monografije „Rogatica“, Ahmed Hadžiosmanović, je projektovao i gradio  Lutkrsko pozorište u Sarajevu, Dom zdravlja u Vakufu, hotel u Bugojnu a po njegovim projektima izgrađeno je, navodno,  i preko 6000 stanova diljem BiH. Najmanje,  ili ni jedan,  u rodnoj Rogatici?!

Upravo taj Zoranov „lokal patriotizam“ bio je povod da grupa njegovoh prijatelja i poštovalaca lika i djela,  u ovoj šestoj godini od njegove prerane smrti, pokrene i realizuje inicijativu da se trajno obilježi ime Zorana Čarkića. Upisano je s razlogom na postamentu ispod spomen ploče na crkvi u Crkvinama, koja je  djelo njegove stručne vizije, za 42 članova iz porodice Pušonja u Džimrijama, koje su ustaše zloglasne „Crne legije“ Jure Francetića, na svirep način, na jednu krv, poubijali kao uvod u  poznato  stradanje preko 6000 Srba sa šireg platoa Romanije Gornjeg podrinja,   u Starom Brodu i Milošebvićima na lijevoj obali tada nabujale Drine, koji su u zbijegu pokušali pređu rijeku i  domognu  se Srbije i slobode u proljeće 1942. godine.

Uz malo teksta sa imenom i zanimanjem Zorana Čarkića urađeno je i mermerno postolje na kome će se moći prislužiti svijeće zadušnice, položiti cvijeće i vijenci u slavu stradalih Pušonja za njih kobne 1942. i Zorana Čarkića (18.6.1962 – 30.1.2019.), rekoše  Bojan Tešević i Dragan Đurić iz plejade  njegovih  prijatelja i  braće po Hristu, koji su ga se i na ovaj način sjegtili i  odali poštu i zahvalnost.