Sjećanje na žrtve „miroljubivog“ NATO-a na Zlovrhu

ROGATICA – Paljenjem svijeća zadušnica, polaganjem vijenaca Opštinske Boračke organizacije i Opštinske uprave u Spomen-kapeli koja u centru Rogatice fotografijama i riječju čuva sjećanje na 294 poginula borvca u posljednjem Odbrambeno-oslobodilačkom ratu i parastosom koga je služio starješina crkve Svete Trojice u Rogatici prota Predrag Masal, umjesto na Zlovrhu Žepske planine (1525 n/v) gdje je posljednjih godina vračano sajećanje i odavata pošta za 10 poginulih boraca Vojske Republike Srpske iz sastava Rogatičke lake brigade,  od  „miroljubivih“ NATO  snaga u noći između 29 i 30. avgusta prije ravno 29 godina, ovaj čin pijeteta obavljen je u Rogatici.

Tom prilikom na zadatku čuvanja poznatog vojnog telekomunikacionoig objekta  na Zlovrhu, ni krivi ni dužni, pod gromadama betona srušenog objekta koga su oni danonoćno obezbjeđibvali,  stradali su braća Ljubomir (40), i Dragomir (38) Bakmaz, Velemir Ujič (24), Radenko Sorak (33), Milan Stanišić (27), Zoran Nerić (32), Miloš Jovičić (36), Andrija Obradović-Kalaba (43), Zoran Sorak (20) i najmlađi, još poletarac, Darko Motika sa sbega 19 godina.

Njima u čast i za sjećanje,  na Zlovrhu, nedalleko od Žepe, a 50-tak kilometara udaljenom od Rogatice, podignuto je prigodno spomen-obilježje kod koga je svake godine unazad vraćano sjećanje. Ove godine, u prvom redu, kako reče predsjednik Opštinske Boračke organizacije u Rogatici Mišo Sokolović,  zbog sve manjeg broja članova porodivca stradaalih, pogotovo majki i otaca, nije se išlo na Zlovrh, ali je i ovoga puta, stradalim borcima na dostojan način odata pošta i vraćanje sjećanje u Spomen-sobi u Rogatici uz već postigniut dogovor da se iduće gorine, uz 30 godišnjicu od njihovo strradanja, obavezno ide na Zlovrh,čije ime sve govori?!

Današnjem parastosu od 4 preživjela borca kobne noći 29/30. avgust 1995. prisusvovao je jedino Zoran Gojković. Nedoostaju, iz opravdanih razloga, Željko Delić, Radenko Božić i komandir te male vojne formacije Drago Karišik, svi ranjeni i jedva preživjeli, naglasio je reče predsjednik Opštinske Boračke organizacije Spokolović.

I ovoga puta, umjesto na Zlovrh, na parastos u Rogaticu, došla je Stoja Ujić iz Guželja,  majka jedinca Velemira, sa unukom, jedno od troje tada malodobne djece koja su ostala siročad bez oca koji je imao  samo 24 godine starostri. Stoja i ovoga puta, reče da je žalost i toga sastavni dio njenog života, a ubicama njenog jedinca nikad neće i ne može oprostiti.