Duško Planojević – učenik generacije srednjškolaca u Rogatici

DANONOĆAN RAD DONIO LASKAVO PRIZNANJE

ROGATICA – Najsvjetlija tačka među 78 ovogodišnjih maturanata Srednjoškolskog centra „27. januar“ u Rogatici, od kojih je 29 odlikaša, je Duško Planojević, učenik gimnazije opšteg smjera. On ne samo da je najbolji u svom 4/1 razredu, nego je najbolji u cijeloj generaciji ovogodišnjih maturanata, među kojim su još maturanti jednog odjeljenja gimnazije društveno jezičkog smjera i po jednog odjelljenja carinskih tehničara i poslovne informatike, i time ponio laskavo priznanje – titulu učenika generacije, jer je tokom cijelog srednjoškolskog obrazovanja iz svih predmta uvijek imao ocjenu 5 i primjerno vladanje.

Ništa neobično, kazuje Duško. Ja sam nakon završene osnovne škole u područnom odjeljenju na Borikama, u koju sam najčešće dolazio, i ljeti i zimi, pješke iz više od tri kilometra udaljenog sela Sjeversko. To mi nije smetalo da budem odličan đak. Sa takvom navikom došao sam i u sredenju školu i otuda ovaj moj rezultat. Ispalo je da sam najbolji u generaciji. To mi je drago, jer znam da sam imao vrlo jaku konkurenciju u dosta drugova i drugarica, kojim je samo po neka četvorka nekad slučajno zarađena omela da mi bude direktna konkurenmcija. To što sam učenik generacije obavezuje me da nastavim i dalje da budem među najboljim, pa i na sudijama Elektrotehničkog fakulteta u Istočnom Sarajevu na koga planiram da se upišem i nastavim školovanje. Izgleda da ću i tu imati jaku konkurenciju, jer se, poslije prijemnog ispita, planira da primi svega 24 brucoša.Nadam se da ću među njima biti i ja. Ako tu ne uspijem, onda ću tražiti neko drugo rješenje, neki drugi prirodni fakultet, jer mi više „leže“ nego društveni.

Inače, tokom dosadašnjeg školovanja, od osnovne na Borikama i srednje u Rogatici meni ni jedan nastavni predmet nije bio posebno težak, ali sam više volio matematiku i fiziku i otud želja da studiram elektrotehniku, ali ne samo prvog stepena, nego, ako me zdravlje posliuži i materijalni uslovi omoguće, ići ću i dalje da makar budem pravi elektroinženjer, ozbiljna lica priča Duško.

Što se tiče navika za učenje, nastavlja Duško, tu kod mene nije bilo i nadam se neće biti problema. Ja potičem iz čiste seljačke porodice. Otac mi je zemljoradnik – svašar: ratarstvo, stočarstvo i drugi seljački poslovi, majka domaćica, a ja kad sam god u prilici priteknem u pomoć bilo da se nešto radi u njivi, na livadi ili oko stoke. Ništa mi nije bilo teško i ničega se nisam stidio raditi, ako sam fizički mogao.

Pošto imam i mlađeg brata i njemu sam pomagao i pomažem u svakom pogledu i zato smatram da su mi predstojeće studije šansa da idem naprijed. Pokušaću da opravdam povjerenje svih koji me na bilo koji način podržavaju.

Time što je učenik generacije i „Vukovac“, Duško je stekao pravo na opštinsku stipendiju bez konkurencije i na bilo kojoj visokoškolskoj ustanovi po vlastitom izboru. To je za mene, dodaje on, veoma značajno. Jer, ja potičem iz zemljoradničke porodice koja od zemlje i stoke obezbjeđuje sredstva za naš život. A, tu, s vremena na vrijeme, može da fali. Otac reče, za mene mora biti ako budem dobro učio i na vrijeme ispite davao?! I otud i moje veće obvezde – učiti i samo učiti.

Tokom srednjoškolskog školovanja, Duško Planojević nije bio samo „štreber“ koji je dane i noći provodio nad knjigom. Bio je, kazuje, a to je i opšte poznato, aktivan i u vannastavnim sadržajima u okviru škole. Posebno je bio zapažen u drammsko-recitatorskoj sekciji, glumeći ili recitujući ozbiljne i pozitivne likove.

Kao učenik generacije Duško je dobio više različitih priznanja. Prije svega tu je diploma „Vuk Karadžić“, diploma za najboljeg učenika razreda i generacije od kojih neka prate i novčane nagrade od škole i Opštinske uprave, a tu je i Biblija (Sveto pismo) u posebnoj opremi.