
ROGATICA – Ušuškana u stoljetna stabla crnogočične šume planine Devetak, porta crkve Svetog Jovana Krstitelja na lokalitetu Crkvine između sela Rađevići, Beheći i Babljak nedaleko od Borika,koju je nakon 7 godina granje, osvetio Mitropolit dabrobosanski Nikolaj na Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitrelja 11. septembra 2015. godine, juče, subota 21. juna, u popodnevnim časovima imala je neuobičajene, a drage goste. Došli iz opštine Leposavić u pateničkom Kosovu. Radilo se o 47-oro djece tamošnje osnovne škole, koja nosi ime kao i njihovo mjesto, sa četiri prosvjetna radnika na čelu sa profesorkom geografije Svetlanom Janićijević, koji su po već uobičajenoj praksi, gosti Republike Srpske, a ova grupa, u kojoj su uglavnom djeca uzrasta od 10 do 14 godina, u Vlasenici u periodu 14. do 22. juna, a na Crkvinme i posjetu hramu Svetog Jovana Krstitelja po preporuci Turističke organizacije u Vlasenici i njene direktorke Marele Kurtuma, koja reče da se zbog toga nije pokajala.
Vidjeli smo, računajući cijelu ekipu, i pomolili se Bogu u prelijepoj crkvi, za koju naš domaćin mladi Radoš Mališić u pozdravnoj besjedi reče da je izgrađena u neposrednoj blizini temelja na kojim je, prema legendi, u 13. vijeku bila crkva Svetog Jovana Krstitelja, zadušnica srpskog kralja Dragutina Nemanjića i njegove supruge Jelene Anžujske, koju su srušili turci za vrijeme njihove vladavine ovim prostorima.
Uz blagoslov mitropolita Nikolaja vjerni narod ovog kraja, koji je tromeđa opština Rogatica, Han Pijesak i Sokolac, po projektu ovdašnjeg arhitekte, pokojnog Zorana Čarkića, sagradio je novu crkvu, po mnogo čemu jedinstvenu u ovom kraju, pa i znatno šire. U to su se uvjerili i gosti sa Kosova i svi drugi koji su prvi put kročili na Crkvine i pomolili se Bogu u ovdašnjem svetom hramu čije zvono je ovim povodom odjaknulo šumama Devetaka i Vidovom gorom koja je na domak Crkvina.
Nakon toga slijedilo je zajedničko fotografisanje „za uspomenu“ i druženje uz bratski razgovor, posnu trpezu sa najviše slatkih kolača, koju su pripremile članice Udruženja žena Borike, i naravno bezalkoholna pića jer su najveći dio gostiju bila djeca starosti koja su bila oduševljena ambijentom porte i Crkvina, a posebno toplim prijemom domaćina. Pošto je bio lijep i sunčan dan, uz blagi povjetarac koji je dolazio iz okolnih šuma, djeca su obišla portu više puta uzduž i poprijeko. Sa domaćinima su se pozdravila uz doviđenja dogodine u Leposaviću, a možda, i ponovo na području opštine Rogatica uz obostrano više djece radi dugoročne saradnje, kulture sjećanja i novih prijateljstava koja obavezno dolaze poslije ovakvih susreta.