Još jedno sjećanje na zločin NATO snaga 

31.08.2025.

PARASTOS I CVIJEĆE ZA NASTRADALE

ROGATICA –  U organizaciji Opštinske Boračke organizacijw i podršku Opštinske uprave u Rogatici,  i ove godine na kraju avgusta, juče, 30. o. m., a povodom 30 godišnjivce od kada su snage NATO pakta bombardujući položaje Vojske Republike Srpske u noći između 29. i 30. avgusta 1995. na Zlovrhu, najvećem vrhu Žepske planine na 1525 metara nadmorske visine, na tromeđi opštine Rogatica, Srebrenica i Han Pijesak, rušeći telekomunikacioni objekat bivše JNA, tada bez ikakvog značaja, ni krive ni dužne,  ubile 10 vojnka Vojske Republike Srpske /VRS/ iz sastava Rogatičke lake brigade, koji su samo fizički obezbjeđivali objekat, u, još jednom parastosom i polaganjem cvijeća i vijenaca, vraćeno sjećanje na taj teški zločin NATO snaga.

Kod srušenog objekta i u okolišu koga priroda polako obnavlja, okupilo se  sve manje  članova porodica poginulih boraca, predsavnici Opštinske Boračke organizacije i Opštinske uprve i poštovalaca lika i djela poginulih braće Ljubomira (40) i Dragomira (38) Bakmaza, Velimira Ujića (24), Radenka Sorka (33), Milana Stanišića (27), Zorana Nerića (32), Miloša Jovičića (35), Andrije Obradovića-Kalabe (42), Zorana Sorka (20) i još golobradog Darka Motike sa svega 19 godina, nakon polaganja cvijeća i vijenaca na prigodno Spomen.obilježje, parastos je odslužio protojerej stavrofor Predrag Masal, starješina crkve Svete Trojice u Rogatici.

Tim povodom prisutnim se obratio  predsjednik Boračke organizacije opštine Mišo Sokolovićć, a svojih saboraca prisjetio se jedan od četvorice  preživjelih  borca ovog zločina „silnog“ NATO pakta Zoran Gojković  rekavši  da su to bili dobri ljudi i borvci od kojih je većina tek trebala da prožive najbilje dane svoga života.

Uz odavanje pošte stradalim sa Zlovrha, koji je ovoga dana ubrzo zavijen gustom maglom i kišom koja je najviše mirisala na skori snijeg, još jednom je pošla poruka NATO.u da im se ovaj zločin nad nedužnim nikad ne može i neće  zaboraviti a posebnoi oprostiti.

Tekst i foto: Sreten Mitrović