Baka Koviljka ušla u stotu godinu 

Zabilježeno u prolazu    

ROGATICA – Skromno, uz samo porodično sjećanje i čestitke, obilježen je 100-ti  rođendan bake Koviljke Vuković u Rogatici. Rođena je 11. novembra 1926. godine u malom seocetu Mrkonići  između Borika i Sjeverska u kome je bio najveći dio zemljišnog grunta od oko 1000 dunuma, trodjelni dućan – trgovina, ugostiteljstvo i biblioteka, zgrada osnovne škole „Kralj Petar prvi Oslobodilac“, koju su Koviljkini Planojevići na čelu sa njenim ocem Vasom izgradili sopstvenim sredstvima i poklonili državi uz uslov da škola proradi uključivanjem djece iz Sjeverska, Mrkonjića i  okolnih sela. I bilo je tako. Jedno od 24 djece – đaka koja su se te 1934. upisala u tu školu bila je i tada djevojčica Koviljka.Planojević, koja je bila treće i jedino žensko dijete u oca Vase i majke Stoje.

Iako mezimica, tako se, kazuje ona, nikad nije osjećala. Naprotiv, rijetko kad  cijlog životai u rodu Planojevića  i u domu Vukovića u Rogatici gdje se udala za Miloša, niko nikad nije rekao „nemoj to raditi, ja ću. Ti odmori“?! Uvijek sam bila najmlađa i služila i staro i mlado.

Udaja u 27 godini

Ovo je samo dio životne priče bake Koviljke Vuković koja je ovih dana ušla u 100-tu godinu života, 11. novembra, prisjećajući se  svoga djetinjstva, djevovanja, udaje u 27 godini  za  njenog izabranika Miloša Vukovića nešto od nje starijeg momka iz tada  rogaztičke čaršije u čijoj kući je opet morala biti najmlađa.  Osim svekrve, svi ostali,  puna kuća, bili su muškarci. Kuća „teška“ zahtjevna u mnogo čemu, a ja seosko  čeljade sa sasvim drugačijim navikama i spoizunajom  života iako je moj otac bio ugledan domaćin i svjetski čovjek, čak i poslanik u tadašnjoj Skupštini Kraljevine Jugoslavije.

Genetika po tetkama

Što se mene lično tiče, prisjeća se baka Koviljka, završila sam četiri razreda osnovne škole u vrijeme kad moje vršnjakinje iz sela i okoline nisu o tome mogle ni sanjati. Kao djevojčica završila sam  i lkurs kojenja i šivenja i radila  na popularnoj „singerici“. Bila sam uglavnom  zdrava ali ne i nekih velikih fizičkih mogućnostri. Nosila me mladost, zdravlje, seljački odgoj i genetika.. Tetke sa očeve strane Stanica, udao Ćorić,  živjela je 103 i Mitra Šarenac,  101 godinu. One su najvjerovatnije „zaslužne“ što i je evo ušetah u  stotu..

Iako seljanka po porijeklu, Koviljka se dobro snašla u gradskoj sredini. U skladnom braku sa njenim Milošem, koji je već poodavno napustio ovaj svijet,  rodila je dvoje djece – kćerku Slavicu, koja se udala za  Sočičana Boja Samardžića, ali žive u Sokocu, i sina Nemanju, koji kao diplomirani ekonomista sa porodicom živi i radi u  Beogradu, a majci i u  Rogaticu dolazi vrlo često i maksimalno bdije o njoj i porodičnoj kući u centru Rogatice.

Slavlje na kraju stote

Dogovorili smo se, dodaje još baka Koviljka, da uz moj 100-ti rođendan ne pravimo ništa posebno, ali ćemo, ako Bog da,  kad navršim  100 godina, taj dan dostojno obilježiti u krugu porodice i prijatelja.