Kunići za novi sadržaj izložbe

Post festum tekminule 60-te izložbe i sajma stoke u Rogatici 

ROGATICA – Iako je tradicionalno došla u drugoj polovini septembra i pri kraju izuzetno sušnog ljeta ovogodišnja jubilrna 60-ta po redu izložba i sajam stoke i drugih poljoprivrednih proizvpoa „Rogatica 2026“, imala je i svoje nivitete. Jedan od njih upriličio je Mile Konostrevac iz sela Ferizovići kod Rogatice koji je ovu manifestaciju obogatio izlaganjem kolekcije kunića u kojoj su bile četiri ženske ifa jedan priplodni mužjak rase Belgijski orijaš.

Radi se, kazuje Mile, inače penioner i bivši radnik „Pretisovog“ OOUR-a „Alpo“ u Rogatici, a po struci, što sa ponosom ističe, profesor fizičke kulture i bivši ultramaratonac u atletici, o kolekciji u kojoj su tri ženska i jedan muški kunić, koji su uz još par kunića rase Njemački šarac ostali na farmi kod kuće, kao mezimci i ponos cijele porodice, ali i velika svakodnevna rezerva veoma kvalitetnog i nadasve zdravog mesa, posebno za dijabetičare. Sama činjenica da jedan kunić iz ove vrste životinja može, a ja sam se u to i uvjerio, da dostigne težinu i do 15 kilograma žive mjere. Koliko je to korisna životinja, a za uzvrat ne traži mnogo – čistu i prozračnu prostoriju za boravak, nešto slame, zrnaste i ostale kabaste hrane, ali bez imalo svježe zelene trave, uz obaveznu, kao za ljude, čistu vodu… Poređenja radi, uz uobičajemu pažnju i hranjenje, njegova težina može da dostigne težinu jednog višemjesečnog mladog jagnjeta koga je znatno teže i skuplje odgajati. Uz sve, ako ništa drugo, traži i čobanina.

Kod kuće na farmi Njemački šarac

Ja sam na ovu izložbu, dodaje Mile, došao radi atraktivnosti i u tome u potpunostzi uspio. Moj „štand“ tokom izložbe bio je u centru pažnje, posebno mladih. Došao sam sa četiri komada sivog Belgijskog orijaša, a kod kuće su ostali Njemački šarac, koji je takođe za držanje atraktivna životinja. Sa njim sam, takođe u kolekciji, na nedavno održanonoj Međunarodnoj izložbi u Tešnju osvojio treće mjesto sa 96,5 poena, a prvoplasirani izložbe imao je 97. I njegovo meso je delikates. Nema mu ravna.

Inače, reče još Konostrevac, ja se uzgojem kunića na vlastitoj farmi za potrebe moje porodice i rasplod iz hobija bavim skoro 50 godina. Volim tu životinju koja je ljupka i bezazlena i sama se voli. Najdraže mi je kad sam u prilici da nekog, najčešće, mladog kunića, poklonim djeci. To činim često i sa velikim zadovoljstvom. Ako neki primjerak završi, a i to se naravno dešava, jer je životni vijek jednog kunića 4 do 5 godine, u loncu, nisam mu ja „došao glave“. Uradili su to drugi…

Ubuduće u program izložbe

Pošto mi je poznato, kazuje još ovaj zaljubljenik u ove bezazlene a drage i ljupke životinje, da na području naše opštine i u susjedstvu ima priličan broj uzgaivača kunića, koje ovdje pogrešno zovu zećevima. Kako se radi o po mnogo po čemu korisnoj životinji čiji uzgoj ne traži veliki trud, napore i troškove, Bez ikakvih teškoća, mogu je držati i o njima se brinuti starije osobe i djeca, a u cilju stimulisanja njihovog većeg uzgoja predložio bih organizatorima ove poljoprivredne manifestacije u Rogatici da se ubuduće u program bilo kao posebna kategorija ili u sastavu neke druge srodne, uvede ocjena i nagrađivanje kunića, kako je to nedavno urađeno sa kozama, pitama i slično. Bolji stimulans za držanje ne bi im trebao, zaključuje Konostrevac.