Zanimljivo životno putešestvije Rogatičanina Radoslava Jankovića

OD AUTOMEHNIČARA I VOJNIKA DO UZORNOG PČELARA

ROGATICA – Ako neko, pogotovo mladi oba pola, planira ili planiraju da se ozbiljnijde bavi bave pčelarstvom ,najbolje bi bilo da dođu u Kovanj kod Rogatice i posjete pčelinjak Radoslva Jankovića, jednog od najuspješnijih pčelara ne samo u opštini Rogatoca,nego i znatno šire u cijeloj Sarajevsko-romanijskoj i Gornje drinskoj regiji, a možda  dalje?!

Za Jankovića, nesuđenog automehaničara, o čemu je sticao znanje kao srednjoškolac, i bivšeg pripadnika Oružanih snaga BiH, pčelarstvo je postalo ne samo hobi iz početka 2013. godine, kada se poslije isteka ugovora u vojsci BiH, počeo bez velike nade u uspjeh   baviti pčelarstvom. Ono mu je vremenom postalo osnovno zanimanje i izvor prihod za egzistenciju cijele porodice, ali i lično zadovoljstvo koje mu je donijelo mnogo toga lijepog o čemu nije mogao ni sanjati kada je počinjao da se bavi ovim slatkim ali i rizičnim zanimanjem u koje je, kako reče, ušao slučajno kada je kupovinom jedne košnice pčela od poznatog pčelara sa Romanije Čede Đerića. Bio je to za mene srećan pokušaj jer sam, ispostavilo se vremenom, došao do toga da se i ja upisah, navodno, u neki registar uspješnih pčelara u našoj opštini. Uz med proizvodim  i ne male količine  polena, propolisa, matica, rojeva i ostalog što nude pčele među kojim su i sve traženije mliječne perle.

Što se tiče konkretno ove godine, Janković reče da mu je bila i dobra i donekle loša. Dobra donijela mu je samo meda oko 1,5 tona, a da nije pčelario na tri lokacije i tri različita podneblja mimo njegovog Kovanja i u različito vrijeme, bila bi loša. Uz moj Kovanj pčelario sam u Kopačima pored Drine kod Goražda, Džimrijama i Jelovcu na obroncima Devetaka, odakle je med dolazio na „točkovima“, jer je  mojih oko 150 izuzetno jakih društava, donjijelo  zapaženu količinu meda kao osnovnog proizvoda sa kojim ne znam da li ću moći da podmirim sve svoje stare i nove mušterije koji se svakodnevno javljaju. Planovi – nastavljam sa pčelarenjem kao osnovnim zanimanjem  koga ne bih mijenjao ni za kakvo drugo. Radi operative ostajem na  postojećem broju društava uz osvajanje još jednog novog proizvoda – pčelinjeg otrova koji je, kazuju poznavaoci, nezamjenljiv lijek za najteže bolesti poput kancera  i nekih drugih opasnih bolesti kod kojih tradicionalna medicina ne postiže očekivane rezultate.

U ovom svom slatkom i zanimljivom poslu, Radoslav nije sam. Desna i lijeva ruka mu je devetogodišnja kćerka Tamara,  učenica osnovne škole. Pomaže mu u svakom poslu u pčelarniku i oko pčela i uči zanat da bi vremenom adekvatno zamijenila tatu.