Troje Purkovića ukras “Pletenice”

Uz promociju Zbornika „Rogatička poetska pletenica“

ROGATICA – U Zborniku radova „Rogatička poetska pletenica“ koju je priredio i uz nedavne Preobraženjske dane na svečan način, u dupke punoj sali gradskog bioskopa u Rogatici, promovisao književnik, pjesnik i aforističar Milad Obrenović, na tri mjesta navedeno je prezime Purković.

U petom poglavlju, koje nosi naslov „U poetskom kolu“, je ime Milorada-Mije Purkovića. U šestom poglavlju sa naslovom „Poetske nade“ na broju 31 od ukupno 47 je ime Milana Purkovića, a na 36 je ime Milice Purković.

Zanimljivo je da se radi o ocu, kćerki i sinu koji čine jednu porodicu. Otac Milorad, zvani Mijo, (63) je nastavnik srpskog jezika u Osnovnoj školi „Sveti Sava“ u Rogatici. Uz osnovnu i srednju školu završio je Pedagošku akademiju – srpsko-hrvatski jezik i književnost jugoslovenskih naroda, u Srajevu. Pjesme je, priča on, počeo pisati u mladosti. U početku radilo se o rodoljubivim i zavičajnim pjesmama. Uslovi su bili takvi da ih, iako je bio dovoljan broj, da bi se mogu negdje štampati. Otuda su one završavala u nekoj teki ili bloku za pisanje pribilješki da se sačuvaju za „uspomenu“ na minula vremena i da pokažem mladim koji dolaze da sam i ja po nešto literarno stvarao, reče Mijo sa stažom nastavnika srpskog jezika od 38 godina.

Jedno vrijeme, dodaje Mijo, bavio sam se i komponovanjem pjesama. Jedna od njih je svojevremeno bila i veliki hit. Radi se o pjesmi „2 2 5 – 8 8 3“ koju je prvi otpjevao Ado Gegaj.

Kako su godine prolazile i rasle moje obaveze prema porodici, ja sam pisanje pjesama napuštao i hvatao se drugih po mišljenju nekih mojih prijatelja „pametnijih“ stvari. Našao sam se među pčelarima hobistima. Počeo sam uzgajati pčele i tim poslom se, naravno iz hobija, i danas bavim, a možda će mi to kad uskoro, za oko dvije godine, napustim učionicu biti uz ono penzioner i“ glavno“ zanimanje. U pčelinjaku u mom rodnom Zakomu imam oko 40 košnica-sanduka. One su mi i teret i zadovoljstvo i zato se sve rjeđe vatam olovke i papira da napišm neku pjesmu, ali ono što imam ljubomorno čuvam i mojoj djeci i đacima kojim predajem čestzo govorim o ljepoti i potrebi pisanja što je i razlog da u Rogatici immo blizu 100 uglavnom mladih koji se bave pisanjem pa i pjesama kojih je dosta u Zbornik uvrstio Milad Obrenović. Tu su i moja djeca, sin i kćerka, koja su iskazala talenat za pisanje pjesama. Milad ih je uvrstio u Zbornik i hvala mu. Nadati se da će opravdati povjerenje?!

Mijin u svemu nasljednik sin Milan (20), prateći rad oca, počeo je pisati pjesne u osnovnoj školi i već 2012. na literarnom konkursu „Tolerancija i interkulturalizam“ u Rudom, zaradio prvu nagradu, a onda slijedi nagrada „Kočićevo zmijanče“ na 49. Kočićevom zboru, 2014. Tu je i diploma za najljepšu poruku na „Drinskim večerima poezije“u Goraždu 2012. I više objavljenih radova u zbornicima dječije poezije u Banja Luci, Goraždu, Rudom i Mionici, navedeno je uz ime ovog mladog poete koji trenutno kao zubno-stomatološki tehničar studira zubnu protetiku na Visokoj zubotehničkoj školi u Zmunu pri Akademiji strukovnih zanimanja Beograd.

On reče da mu je trenutno poezija u drugom planu. Ljubomorno čuva ranije napisane i tu i tamo objavljene pjesme. Među njima je i više puta nagrađivana pjesme pod naslovom „Ognjište“, koja se završava stihovima: „I u svijet ako odeš, nikad nemoj ponos dati, i kad svega bude dosta, ognjištu se svome vrati“. Nada se da mu to neće biti i posljednje napisana i nagrađena pjesma dok okonča studije i stabilizuje život.

Treći član porodice Purković koji je idući očevim i bratovim stopama otškrinuo vrata poezije je Milica (22). Uz oca i majku, koja je prosvjetni radnik, „propjevala“ je u osnovnoj školi i nastavila u srednjoj medicinskoj u Istočnom Novom Sarajevu. Osvojila je drugu nagradu na Drinskim večerima poezije u Goraždu i Derventi, a radovi su joj objavljivani u više zbornika dječije poezije uz ostale i u Požarevcu.

I ona je trenutno ostavila poeziju. Ima, reče, preča posla kao student treće godine Medicinskog fakulteta u Foči. Kad stekne ono „dr“, a nada se da će to biti u redovnom roku, možda će se, makar iz hobnija, za svoju dušu, vratiti stihovima i poeziji poput njene „Jesen na ulicama moga grada“ za koju je više puta pohvaljivana i nagrađivana.