Rogatičanin Nebojša Erić od starog drveta stvara unikatne  umjetničke eksponate za opremu kuća i vikendica

„KRALJEVA STOLICA“  OD HRASTA STAROG 300 GODINA

ROGATICA – Da je Nebojša Erić iz Plješevice kod Rogatice (52) po obrazovanju automehaničar znaju samo njegovi školski drugovi  od prije skoro 35 godina i još po neki  živi profesor iz Škole sa praktičnom obukom Srednjoškolskog centra u Rogatica. Ali, da je on vrstan i nadaleko  poznat drvoeljac kome su specijalnost izrada unikatnih predmeta za opremu interijera posebno kuća za odmor i prijem izuzetnih gostiju, ne samo u njegovoj Rogatici, nego i znatno šire, u Srbiji i Crnoj Gori i nekim drugim zemljama Evrope i čak daleke Kanade,  zna se mnogo više, posebno onih koji imaju osjećaj za ljepotu i drevnost drveta pa makar ono bilo starosti i preko tri vijeka.

Već godinama Erić  svojom vizijom i rukama, udahnjuje novi život starom odbačenom drvetu i od njega stvara umjetnička djela koja kad izađu iz njegovih ruku imaju  kolekcionarnu unikatnu  vrijednost.

Najčešće su to, priča Nebojša, stvari od stare hrastovine, javora, jasena, lipe, ponekad trešnje, ali i nekog drugog  plemenitog rastinja osim čamovine, omorike, jele i ostalog mekog drveća. Imao bih posla i dan i noć kad bih mogao toliko raditi i da nemam porodičnih i drugih obaveza. Ovo što radim, počeo sam  iz hobija  iz moje skromne kućne radionice  i već je izašlo dosta unikatnih ali vrijednih i korisnih, a meni neobično dragih, predmeta najprije  za opremu moje kuće i kuća  rodbine i prijatelja, a posljednjih godina,  sve češće, i za tržište. Radi se o „kraljevoj stolici“ i drugoj opremi u kuhinjama i prostorijama za odmor. U najnovijoj garnituri koju sam uradio ovih dana naručiocu otišla je uz ostalo i  „kraljeva stolica“ urađena 100 posto od oronulog  hrasta, prema procjenama stručnjaka,  starog oko 300  godina  koji  je bio davno otpisan, a ja ga „oživio“ tumarajući po dubodolinama našeg rogatičkog kraja. Tu su i stolice od istog  starog  hrastovog  drveta, astal i klupa, tronošci i mali noćni stolić. Sve je to unikatno sa kopijom samo na mojim fotografijama.  Vidljiva je svaka pukotina, brazda i drugi vremenom  nastali ožiljci koje ja vidim kao bisere na tim predmetima. Sa njima se ja ponosim, a od kolekcija do pojedinačnih predmeta  radim isključivo po narudžbi za ljude sa stilom koji obraćaju pažnju na detalje, cjene kvalitet i prepoznaju autentičnost, jer pravi stil nije u kvantitetu niti u prolaznim trendovima, već u trajnoj vrijednosti. To mi daju podstrek da idem dalje. Nadam se da će još biti ovakvih i sličnh eksponnata. Samo  da budem zdravo, a imam ideja i volje da nastavim druženje sa starim i otpisanim hrastovima, javorovima, lipama, trešnjama i ostalim plemenitim rastinjem koje, iako već otpisano,  nakon što prođe kroz moje ruke,  ima svoju autentičnu, neki kažu,  umjetničku vrijednost, reče Nebojša. Treba mu vjerovati…