Majka i dvoje djece preživljavaju od 105 KM mjesečno

18.05.2016.

Jelena Jovanovic sa djecom

ROGATICA – „Moja najveća želja je da mama, brat i ja budemo zdravi, da ne budemo gladni i da imam hljeba da ponesem za doručak u školu, „ kaže kroz suze šestogodišnja djevojčica Jelena Jovanović, dok drhće od hladnoće u podrumu kuće u Rogatici.

„Za Vaskrs smo na stolu imali šarana jaja, koja nam je dala jedna komšinica i mama je spremila pitu i ništa drugo nije bilo. Željela bih da ponekad imam slatkiša i igračaka i novu odjeću ali mama nema para da mi to kupi, „ govori mala Jelena jecajući i privijajući na grudi staru igračku, lutku od pliša.

Jelena je dijete iz prvog braka Tankose Janjić, samohrane majke, koja pored nje ima i sina Nemanju. Kućni budžet ove tročlane porodice je 105 konvertibilnih maraka mjesečno na ime dječijeg dodatka i drugih primanja uopšte nemaju.

Tankosa, jednostavno i bukvalno rečeno nema novca ni za preživljavanje. Kaže da je dva puta pomogao načelnik opštine Tomislav Puhalac i da živi samo zahvaljujući dobrim ljudima.

Ona navodi da su joj u Centru za socijalni rad rekli da ne može dobiti pomoć jer je radno sposobna. A ona kaže da jeste ali ko će da joj čuva djecu dok radi jer su mala.

„Podstanari smo, stotinu mraka je kirija, nisam platila za prošli mjesec, ni za struju i vodu nemam para, ne znam da li će me gazdarica razumjeti ili ćemo, po ko zna koji put morati da se selimo zbog neplaćanja obaveza, „ jada se Janjićeva.

Tanja je uskraćena i za alimentacije jer su oba oca njene djece nestala bez traga i glasa i žive, kako kaže, možda i u Srbiji.

„Evo televizor mi je dao komšija dok sam ovdje, jedna žena šporet a na njemu radi samo jedno kolo, frižider je poklonila baka iz komšiluka. Od moje imovine su samo dva stara kauča i poklonjena fotelja, „ objašnjava Janjićeva.

Najteži i skoro nerješiv problem ove siromašne porodice je kako objezbjediti hranu. Tankosa ne zna kako preživi dan a posebno mjesec dana, do primanja tih 105 konveribilnih marka.

„Jedan domaćin nam daje krompir pa je to glavno, osnovno i često jedino jelo. Za doručak prženi krompir, za ručku krompirova čorba, naveče pečen krompir u tepsiji. Nažalost nekad ni toga nema ali se trudim da djeca na spavanje ne odu gladna ali nedovoljno sita – to je česta pojava, „ priča Janjićeva.

Ona veli da ako joj od dječijeg doplatka preostane neka marka kupi djeci i viršle za doručak. Slatikiše skoro nikad.

Dobri ljudi pomažu Janjićima da nabave drva da se bar ne pomrznu a, kako kaže Tanja, gospođa Radmila je Jeleni zimus kupila čizmice da može ići u školu.

„Glavni cilj mog života je da djeca budu živa i zdrava, da imamo puno hrane i da im obezbjedim normalne uslove kako bi postali dobri ljudi“, govori Tankosa.

Priča da je ponosna na kćerku Jelenu koja je inteligentna i vrijedna djevojčica, dobar učenik, poslušno djete koje joj pomaže oko desetomjesečnog sina Nemanje i kupovine u prodavinici.

„Kad je jednom došla od drugarica bila je tužna jer je vidjela njen računar i igrice koje se na njemu mogu igrati. Nije tražila da joj ga kupim, jer zna da nemam novca ni za hranu. Ali šta ćeš, djete je to, ostaće mnogo toga željno u djetinjstvu jer mu je takva sudbina, „ završava svoju tužnu ispovjest Tankosa Janjić iz Rogatice.

—–

Zbog velikog interesovanja objavljujemo podatke koje nam je poslao naš čitalac.

Ulica: Stevana Sinđelića 15
Telefon: 065 542 670
Broj računa: 5557000022208206