Zaboravljena Lotika

26.09.2011.

Lotikin grob

Grob junakinje Andrićevog romana, za koji je pre pola veka dobio Nobelovu nagradu za književnost, odavno je zapušten i potonuo u korov. Njen duh kao da i danas tumara Višegradom, mada onog grada, jasno, više nema.

Neverovatan je „lijepi stari grad Višegrad”, grad na obalama plahovite Drine, u kome je odrastao, stasao i dobar deo mladosti i života proveo naš nobelovac Ivo Andrić. Ovde su i ćuprija na Drini, i most na Žepi, i raspusnica Anika, i čudo od ženske lepote Lotika, baš kao i Ćorkan, Alija Đerzelez i mnogi drugi. Nažalost, mnogo toga što u Višegradu podseća na Andrića i njegovo vreme zapušteno je i zaboravljeno.

Takva je sudbina Lotikinog hotela i groba, ali i Andrićeve kuće, u kojoj je živeo, a koja nije na listi kulturne baštine ovog grada, baš kao ni spomenici njegove pomajke i poočima. Zajednička grobnica koju je književni velikan podigao najmilijima, Ani Andrić Matkovščik i Ivanu Matkovščiku, samo što se nije srušila. Iskrivljena je i zarđala gvozdena ograda, grobnica obrasla u korov, ploča sasvim izbledela.

Stari Višegrađani kažu da otkako nje nema, sve je u Višegradu pomalo zapušteno. Čak je i grob neobične žene, jedne od najpoznatijih Andrićevih književnih likova, na jevrejskom groblju na levoj obali Drine na Okolištu zarastao u korov. Među desetak zapuštenih grobnica, na jednoj od nadgrobnih ploča koju su isprali vreme, mrazevi, letnje žege, kiše, snegovi i vetrovi, jedva se nazire ime – Loti Celermajer.

– Kriva je poratna nemaština – pravda se Tomislav Popović, načelnik opštine Višegrad. – Obnovićemo u dogledno vreme jevrejsko groblje i Lotikin spomenik. Činjenica je da dugo nije bilo novca ni za golo preživljavanje, takvo je stanje bilo, loše… Napravićemo listu znamenitosti koje želimo da stavimo pod zaštitu.

Lotikin grobOvih dana se u Višegradu pojavila i zvanična inicijativa za uređenje Lotikinog groba, koja je u tom gradu upravljala hotelom „Zur Brucke”, što bi u prevodu sa nemačkog značilo „preko ćuprije”, a koji su Višegrađani jednostavno zvali „Lotikin hotel”. Za vreme njenog upravljanja hotelom jedan od čestih posetilaca bio je i sam Andrić, koji se vremenom zbližio sa njom i njenom porodicom.

A ko je, u stvari, bila Andrićeva književna junakinja, prelepa Jevrejka Lotika Celermajer? Pisac ju je uveo u roman sedam godina po njenoj smrti, pošto je ta neobična žena umrla 1938. godine, u 70. godini života. Rođena je 1860. godine u Krakovu, kao najstarija od tri sestre Celermajer, koje su se krajem 19. veka doselile u Bosnu iz Poljske.
Lotika se posle prvog braka više nije udavala i nije imala potomstvo. Uspešno je vodila hotel, u kojem se i Andrić sprijateljio sa svojom budućom junakinjom, o čemu svedoči i njegov srdačan odgovor na Inino i Helenino pismo (Lotikine sestričine).

Njen usud iz romana, u kojem je ona kao strankinja zaluđivala celu kasabu svojom lepotom, pratio ju je i u stvarnosti. Kažu da je uznemiravala duhove od momenta od kada je došla u ovu bosansku kasabu, da je mamila muške uzdahe, ali i da je skončala zaboravljena.

Lotika je i u vreme komunističke vladavine, sedamdesetih godina prošlog veka, iznova uznemirila Višegrad, kada je brodić na Drini dobio njeno ime. Ortodoksni komunisti digli su čitavu prašinu oko toga – zar da se brodić nazove po jednoj tako nemoralnoj ženi! Ipak, pobedio je razum i brodić je dugo godina plovio Drinom od Višegrada do Bajine Bašte, a potopljen je i završio je na dnu kod brane hidroelektrane u ratnom vihoru 1992. godine.

Damir Bjelopoljac / Press