Cijelo selo jedna muška glava

25. oktobra 2011. 058.ba

Pešurići kod RogaticeROGATICA – Najteže je žaliti za onim što je nekad lijepo bilo, ali šta ćeš, mora se dalje, mudruje seljak Željko Rajak, klapsajući gumenim čizmama po izlokanom putu sela Pešurića kod Rogatice.

Ovaj živahni gorštak preživio je ratna stradanja kad je u njegovom i tri druga srpska sela poginulo 26 čeljadi i, kako kaže, u skoro pustom kraju, na razmeđini boričke i sjemećke visoravni, ostao jedina muška glava.

– U ovom selu nekad je bilo šesnaest kuća sa prosjekom od desetoro čeljadi. Glavni put od Beča preko Sarajeva prema Višegradu i Srbiji i dalje bio je kroz ovu dolinu. Saobraćajnica je opustjela kada je izgrađena nova dolinom Drine i preko planine Sjemeća prije 43 godine – objašnjava Rajak.

Rukom ispucalom kao hrastova kora pokazuje ruševine četvororazredne osnovne škole u koju je iz šest sela išlo oko stotinu učenika i mjesto gdje se nalazila lugarnica.

– Sjećam se pilane Vejzovića koja je zapošljavala 180 radnika i dućana, seoske prodavnice, u kojoj je poslije Drugog svjetskog rata vlast prodavala seljacima prehrambene namirnice „na tačkice“ – rekao je Rajak.

Kaže da su stariji pričali da su se u centru sela još iz vremena turske vladavine nalazila dva hana, u kojima su odmarali putnici i njihovi konji i mazge pa se i sad taj dio brijega naziva Hanište.
Kamenje pršti ispod čizama ovog gorštaka dok podsjeća kako je ovaj put sa Borika preko Pešurića za Međeđu izgradila Austrougarska 1912. godine pripremajući se za rat sa Srbijom.

Po pitomoj dolini pritisnutoj jesenjom izmaglicom prosula se stada ovaca. Kod domaćina Momčila Kojića iz sela Adrovića dva rasna šarplaninca čuvaju stado od više od stotinu brava. U ovo selo, poslije rata, još nije obnovljen dalekovod i nije stigla struja.

– Bavim se stočarstvom, imam stotinjak ovaca i osmoro goveda. Mi smo ti poznati po siru, koji miriše na gorske trave, pršuti iz koje zrači miris smrčeve smole i krompiru koji na tone proizvodi svako imućnije domaćinstvo – priča Željko, dok mu na kapiju avlije dolaze dvojica mušterija iz Pala „da im proda kravu prvoteljku“.

Domaćin zacijeni kravu 1.500 maraka, kupac reče svoju „za dvjesta manje“, drugi seljak preporuči „da prepolove obojica“ ali se oni „ne nađoše“. Pošto drmnuše po jednu rakiju kapija ponovo zaškripa i kupci se izgubiše u sumaglici.

Vrijedni domaćini

– Borička i sjemećka visoravan bila je nekad poznata po vrijednim, uglednim i bogatim domaćinima kao što su bili Milovan Rajak, solunski borac, pa Novica Rajak, Filip Krsmanović, Jovo Kojić, Dragomir Limić, Milan Nešković, Gojko Perendija i Vaso Planojević. Mnogi od njih su stradali u ratovima i bunama – priča Rajak.

(Glas Srpske)

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.

Povezane teme: