U iskrama nevidljive svjetlosti portret slikara, Milivoja Perendije

06. oktobra 2011. 058.ba

"Hram Uspenja Presvete Bogorodice"

ČAJNIČE- Da život svakog čovjeka, niže različite ljudske sudbine, potvrdjuje i životna priča Milivoja Perendije iz Čajniča, odavno već bivšeg radnika opštinskog organa uprave, čije su vrline i sposobnosti godinama bile podcijenjene.

Ovaj već afirmisani naivni slikar i ikonopisac, okrenuo se prije desetak godina svom hobiju i javnosti tek otkrio godinama pritajeni talenat.

 "Slikarska umjetnost"– Izmučen od društva punog improvizacija, odlučio sam se da živim u svojoj porodičnoj kući, u selu Kamen kod Čajniča, gdje na miru stvaram razna djela, kazuje Perendija.

Ovaj svestrani umjetnik, pun snage i lakog pera, svojevremeno je svrstavan medju tri najveća talenta likovne umjetnosti na Gornjedrinskom području. Njegova umjetnička djela, karakteriše životni odraz čovjekovog lica. Oprobao se i u drugim vrstama umjetnosti i vještine, tako da posebnu pažnju pridaje poeziji, kojom je nadahnut, a čije strofe i tonovi daju inspiraciju njegovom slikarstvu.

– Da bi čovjek pronašao sam sebe, treba pronaći mjesto, vrijeme, osobe i teme. Sve ovo skupa je ipak nedostižno, ali sam počeo sa prvim svojim djelima posvećenim ljubavi, blaženstvu i pomilovanju Majke Božije, Krasnice Čajničke, čudotvorne ikone, koju posjećuju brojni hodočasnici u čajničkoj Crkvi, objašnjava ovaj slikar.

Ova ikona ga je, kako kaže, ubijedila da nastavi sa ikonopisanjem.

– Mnogi smatraju da ikonopisanje nije umjetnost, već molitva. Ono što prelazi estetski dogadjaj ikone, ono što ljude tjera, kada posmatraju njen lik, jeste potreba i snaga koju vide i u takvim momentima, tako da postaju veći vjernici, priča Perendija.

Njegov atelje se, kako to i dolikuje imenu sela „Kamen“, nalazi u stjenovitom i kršnom krajoliku. Na uzbrdici je kuća i Milivojev atelje, gdje u skromnom ambijentu slika ikone, već desetak godina. Mnogi, koji su svraćali, ostali su iznenadjeni pogledom ka stjenovitom kršu, ali i ljepotom njegovih ikona.

On im na sve to u šali dodaje, kako je „uz ovakvo okruženje morao postati umjetnik„!

– Slikam skoro desetak godina. Stjenoviti predio, usred borove šume, inspiriše me da s jutrom udahnem svježinu praskozorja, te da počnem slikati. Dok na platnu sjenom ističem mir na licu svetitelja, padne i prvi sumrak, tako da tek tada napuštam slikanje. Tada pomislim, mili Bože, kada prije prodje i ovaj dan, priča Perendija o svojoj radnoj svakodnevnici.

On planira slikati i neku svoju neobičnu apstrakciju, koja će, kako ističe, „biti odraz čiste duše, pravednosti i čvrste vjere“, koja ga je održala, nakon razočaravajućeg perioda koji ga je lomio, kao u nekom vodeničnom točku.

– Ako mi život dozvoli, a desnica posluži, nastaviću da slikam pejzaže i druge apstrakcije, jer smatram da umjetnik nije kompletan, ako se ne upusti u lavinu umjetničkog izraza, naglašava slikar.

Ovaj naivni slikar i ikonopisac kaže, da se svoje izložbe ne bi zastidio u bilo kom gradu.

– Ovakve male zabiti, po pravilu daju i imaju raznovrsne umove, koji se na žalost daleko ne primjećuju. Poručujem mladim ljudima, da u svakom ljudskom biću postoji neka vrsta talenta. Treba ga samo na vrijeme otkriti i omogućiti njegov siguran razvoj. Mladi ne bi smjeli padati na koljena i dozvoliti carstvo improvizacije, već se latiti posla i svojih talenata, jer na njima svijet ostaje, poručuje ovaj vrijedni slikar iz Kamena kod Čajniča.

Pratite nas na FACEBOOKU
Zatvori

Autor: Miroslava Perendija

Rodjena je u Čajniču, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Fakultet Političkih nauka završila je u Banja Luci, gdje je stekla zvanje diplomirani novinar. Radi kao novinar – dopisnik za dnevne novine Dan RS i Radio Foča. Urednik je mjesečnog izdanja Biltena – „Mi volimo Čajniče“.

Pogledajte sve vijesti čiji je autor Miroslava Perendija

Komentari:

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i 058.ba ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Komentari sa takvim sadržajem biće izbrisani, a lažni profili biće banovani.