VIŠEGRAD-UŽICE U okviru obeležavanja dana grada, u Narodnoj biblioteci u Užicu priređeno multimedijalno veče “Razgovori o Ivi Andriću”.
U okiru brojnih svečanosti obilježavanja dana grada, u Narodnoj biblioteci u Užicu priređeno je multimedijalno veče pod nazivom “Razgovori o Ivi Andriću”. U prisustvu velikog broja posjetilaca, među kojima je bilo dosta osnovaca i srednjoškolaca, otvorena je i izložba “Ivo Andrić- 50 godina od dobijanja Nobelove nagrade”. Pored Andrićevih knjiga izložba, čiji je autor Užičanin Momčilo Lučić, sadrži i brojne fotografije i faksimile, među kojima je i faksimil pisma sa Andrićevim zahtjevom da se “ne štampaju moja dela za vreme rata dok moj srpski narod pati i strada”.
O Ivu Andriću su tom prilikom govorili Dragan Dragojlović, književnik i diplomata, upravnik Zadužbine “Ivo Andrić” u Beogradu, Žaneta Đukić Perišić, sekretar te institucije, kao i Divna Vasić i Danka Mitrović, profesori Srednje škole “Ivo Andrić” u Višegradu.
Iznoseći podatak da je najzad, na jubilej Zadužbine – 35 godina postojanja, kompletno završena veoma bogata Andrićeva bibliografija koju će besplatno dobiti sve srpske biblioteke, te da je to značajan izdavački poduhvat, Dragan Dragojlović je konstatovao da je Ivo Andrić pisac koji će se uvijek čitati, štampati i prevoditi, da se čita i u Japanu i Koreji, ali da je cilj Zadužbine da ga kroz ovakve multimedijalne večeri približi novim, mladim čitaocima na svim područjima gde se piše i govori srpski jezik.
– Ivo Andrić se još kao student opredjelio za srpski korpus, a u njegovoj vojnoj knjižici stoji da je Srbin. Kada je, 1955, popunjavao evidencioni list, ćirilicom je napisao da je njegova nacionalnost srpska. Mi imamo sreću da smo zadužbina jednog tako velikog pisca koji se čita na svim kontinentima, – rekao je Dragojlović.
Žaneta Đukić Perišić je govorila o knjizi koju je upravo završila, i koja predstavlja jedinstvenu književnu biografiju Iva Andrića.
– Postoji ogroman broj tumačenja Andrićevih dela, mnogo toga je o njemu napisano, ali ja sam htjela da napravim nešto što će suštinski povezati Andrićev život i njegovo djelo. Tu ideju nosim u sebi 20 godina, a počela sam rukopis prije četiri godine. Želim da objasnim kako je Andrićeva biografija uticala na njegovu bibliografiju. Ivo Andrić je smatrao da čitaoca uopšte ne treba da zanima njegov privatni život, ali ljude zanimaju privatni aspekti života stvaralaca. Andrićev život je u velikoj mjeri odredio njegovo djelo. Kao kada se radi goblen, ja sam unosila Andrićevo djelo u njegov život, i pokazala koliko je sitnih detalja i različitih uticaja, i kako ti detalji piščevog života zamaskirani putuju do piščevog djela, istakla je Žaneta Đukić Perišić.
Divna Vasić, profesor književnosti u Srednjoj školi “Ivo Andrić” u Višegradu, predstavila je užičkoj čitalačkoj publici rukopis “O višegradskim jevrejima” koji je objavljen u najnovijim “Sveskama” Andrićeve zadužbine “kao mali doprinos velikom jubileju – 120. godišnjici rođenja Iva Andrića”. Kako je objasnila, baveći se istorijom višegradskih Jevreja, inače čestih junaka Andrićevih djela, samo za dva od brojnih likova nije našla tragove u istorijskim dokumentima vezanim za Višegrad. Jevrejska zajednica u Višegradu u jednom trenutku bila je veoma brojna, a Divna Vasić je značajan prostor posvetila Lotiki Cilejmajer, svakako najznačajnijem liku u Andrićevom romanu “Na Drini ćuprija”.
-Jevrejska zajednica je ostavila značajnog traga u Višegradu, istakla je Vasićeva, dodavši da danas u ovom gradu živi samo jedna Jevrejka, skoro devedesetogodišnjakinja.
Danka Mitrović, profesor književnosti u Srednjoj školi “Ivo Andrić” u Višegradu, stavila je sebi u zadatak da nađe odgovor na pitamje postoji li još neka tačka sagledavanja, neki aspekt, odakle Ivo Andrić nije razmatran i analiziran. Tako je našla temu za svoj rad “Veza ili komunikacija između književnog djela i čitaoca”. Dugo istraživanje, pogotovu kroz roman “Na Drini ćuprija” za koji kaže da je “prava riznica znakova neverbalne komunikacije”, Mitrovićeva je nazvala “neverbalnim znakovima komunikacija”.
Iako je više odgovaralo naučnom skupu o Ivu Andriću, kakav je recimo onaj u Gracu, i njeno izlaganje Užičani su saslušali s pažnjom.
