Ponosno dvjema lokvama, Čivči Brdo kod Čajniča

22.06.2012.

Čivči Brdo kod Čajniča

ČAJNIČE – Za svako mjesto vezan je mit ili legenda o njegovom postanku, koji je od tog momenta, pa sve do danas postao i ostao jako značajan onima, koji su ljubitelji atraktivnih putovanja, istraživanja, sigurnih i tačnih saznanja, a iznad svega za pojedinačnu zabavu, koja će kroz vrijeme preći u tradiciju…” Čudno je, brdovito i tajnom skriveno Čajniče”, zapisao je nekada davno putopisac Evlija Čelebija. Tako čudnovato Čajniče, smjestilo se na samom tjesnacu, sa jedne strane obavijeno Ciceljom, a sa druge zaštićeno i nadvijeno štitom gordog i ponosnog Čivči Brda. Da ih medjusobno na momente razdvaja, namjerno se izvijugala planinska i brza rječica Janjina. Ova varošica smještena je na tromedji, koja je svojim izuzetnim geografskim položajem, bila i čest domaćin putnika namjernika iz različitih krajeva svijeta, jer im je imala za ponuditi raznovrsne turističke destinacije.

Danas se od turizma izgubilo mnogo toga, ali ostalo je ono što ovo mjesto posebnim čini, ostala su neuništiva i vremenom nepromjenljiva prirodna bogatstva ( hladna i zdrava čajnička voda, ekološki čista šumska sredina), koja je odhranila vrijedne ljude i poštene domaćine, koji se i danas ponose bogatstvom, koje je ponudila majka priroda.

O svemu ovome, o Čajniču, bitno je da kažemo u širem uvodu, jer se sve u životu dešava sa razlogom i po volji pojedinca…

Kroz dalji tekst, otkrivamo tajnu jednog mjesta nadomak Čajniča. Naizgled visoko, priljubljeno tako uz nebeski svod, više ogoljelo i siromašno šumom. Po koji lišćar i smreka, prošarali su stjenoviti i kameni predio. Kamenje i sivo gromadno stijenje, tako ukopano u Čivči Brdo drijema već vijekovima, čiji san naruši poneki pijuk i let grabljivih ptica. Šarenilo Čivči Brda i izmješanost prirodnih živih boja, pred očima odaje prelijep pejzaž, sa kojeg je nemoguće skrenuti pogled dalje, ali priroda nekada vara i duboko skriva ono što zaista u srcu nosi, potajno želeći da joj srce i zapis duše pročita onaj, koji dublje, vodjen posebnim osjećajem odšeta do mjesta koje ga mami…

Ono što trenutno mami , a mamilo je kroz vijekove za nama da se prepješači svih 800. metara i obidje Čivči Brdo, veliki je razlog. Sami vrh brda gotovo je ogolio, tako ravan i zaobljen, zarastao je sitnom šikarom. Na ovoj ravnini otkriva se očima velika tajna mnogima nepoznata, dvije nesrazmjerne lokve, čija se voda smatra i cijeni kao jako ljekovita i korisna. Ovo mjesto je vremenom mnogima bilo čudnovato, jer na samom vrhu brda, dvije nepomične lokve i voda. Ljubitelji pejzažne prirode, posjećuju ovo mjesto svake godine u maju mjesecu, te uz pjesmu, igru i jednodnevnu zabavu uživaju u velelepnim čarima netaknute prirode ovog mjesta, koje pored ljudi željnih druženja, posjećuju i oni nevoljni i bolesni, kako bi baš tu pronašli pravi lijek.

Neobično je to, što voda u lokvama nije bistra, a takva nikuda ne otiče i nikada nije presušila. Godine se pomjeraju, vrijeme curi i otiče, a vjerovanje i mit o ljekovitom svojstvu lokava nikada ne jenjava medju ljudima. Tako s razlogom ponosno svojim lokvama, uspravno stoji i okolini prkosi Čivči Brdo kod Čajniča.