Zvanično otvorena 33. kulturna manifestacija „Višegradska staza“

09.06.2012.

Hor "Srbadija" iz Bijeljine

VIŠEGRAD – Svečanom Akademijom u Gradskoj dvorani u Višegradu, posvećenoj jubileju 120 godina od rođenja književnika i nobelovca Iva Andrića, zvanično otvorena 33. kulturna manifestacija „Višegradska staza“

ANDRIĆEVA MONUMENTALNA PRIPOVJEDAČKA GRAĐEVINA O VIŠEGRADU

Pozdravljajući prisutne na Svečanoj Akademiji, u Gradskoj dvorani u Višegradu, posvećenoj jubileju 120 godina od rođenja književnika i nobelovca Iva Andrića, kojom je zvanično otvorena ovogodišnja 33. „Višegradska staza“, Tomislav Popović, načelnik Višegrada je naglasio da je za ovaj grad suštinsko pitanje duhovnost i kultura.

Tomislav  Popović

-Ova kulturna manifestacija se u četvrtoj deceniji postojanja uzdigla u svojevrsni duhovni i kulturni simbol Višegrada, koja je ove godine u znaku 120 godina od rođenja velikog srpskog pisca Iva Andrića, rekao je Popović, dodavši da nas ova manifestacija iznova vraća njegovom djelu i njegovoj misli.

Citirajući Andrićeve riječi da je život neshvatljivo čudo jer se neprestano troši i osipa, a ipak traje i stoji čvrsto kao na Drini ćuprija, Popović je rekao da je upravo ćuprija na Drini zauvijek spojila dvije obale i Andrića sa Višegradom.

-U znak sjećanja na velikana pisane riječi raste, ušuškan među prolaznošću Rzava i Drine, čarolija od kamena – Andrićgrad, rekao je Popović.

Nakon pozdravne riječi pomoćnika ministra prosvjete i kulture Republike Srpske, Irene Soldat-Vujanović o velikom i neprolaznom književnom djelu Iva Andrića besjedio je akademik Radovan Vučković.

Akademik Vučković

-U Višegradu je Andrić upio duh narodne pesme i legende, što će ga podstaknuti kasnije da se kao nečem prirodnom i očekivanom prikloni načinu pisanja i mišljenja Petra Petrovića Njegoša i Vuka Stefanovića Karadžića, da u više navrata piše o njima i visoko uzdiže njihove književne vrednosti, njihov jezik i čvrsta moralna opredeljivanja, istakao je Vučković, naglasivši da je veliki pisac uvijek volio da se, nakon dužeg izbivanja, vraća svom Višegradu.

Zato, nastavlja Vučković, nije čudo što su Višegrad, njegovi ljudi, kulturne i duhovne vrijednosti postali trajna Andrićeva inspiracija za njegova književna djela.

-Andrić ne samo da je počeo svoj život u Višegradu, nego je i njegovo prvo prozno delo, objavljeno 1918, kad je imao 26 godina, inspirisano Višegradom. Bio je to prvi deo novele „Put Alije Đerđeleza“-„Đerđelez u hanu“, čija se radnja odigrava u višegradskoj đumrukani, podsjetio je Vučković, dodavši da se već tada vidjelo koliko će grad njegovog djetinjstva ostaviti dubokog traga u njegovo književno stvaralaštvo.

Podsjetivši na izuzetnu novelu „Anikina vremena“, čija se radnja odigrava u Dobrunu kod Višegrada, Vučković je rekao da je Andrić u njoj integrisao hroničarske zamisli, sa opisom dramatičnih stanja.

-Mnogo je Andrić napisao o Višegradu i njegovoj okolini, više od Bore Stankovića o njegovom Vranju. I sve to traje kao večnost u čitalaštvu.

Napisano o Višegradu izuzetna je pripovedačka celina, kojoj nema ravne ni u Andrićevom pisanju o drugim gradovima, kao što su Sarajevo, Travnik i Beograd. I da nije ništa drugo ostavio sem te monumentalne pripovedačke građevine o Višegradu i njegovoj okolini, Andrić bi bio veliki pisac, zaključio je Vučković.

Braća Teofilović

U nastavku Akademije odlomke iz Andrićevih „Znakova pored puta“ čitali su glumci iz Beograda i Banja Luke Vjera Mujović, Goran Jokić i Aleksandar Stojković. U muzičkom dijelu programa Akademije, koju su direktno prenosili RTRS i RTS, nastupili su Merima Njegomir, braća Teofilović, hor „Srbadija“ iz Bijeljine i orkestar RTS-a. Brojna publika je dugotrajnim aplauzom posebno pozdravila brata i sestru Bojanu i Nikolu Peković iz Kraljeva, koji su svojim virtuoznim sviranjem na guslama i harmonici dočarali svo bogatstvo našeg narodnom muzičkog naslijeđa uobličenog u nove, savremene aranžmane.

Merima Njegomir

Na kraju Akademije Stojka Mijatović, predsjednik Društva bibliotekara Republike Srpske, uručila je povelje „Đorđe Pejanović“ najboljem bibliotekaru Srpske, Željki Komlenić iz Narodne univerzitetske biblioteke iz Banja Luke, najboljoj biblioteci -Narodnoj bibliotekci iz Kozarske Dubice, te najboljem menadžeru u bibliotekarstvu – Negoslavi Stepanović iz Zvornika.

Stojka Mijatović