Učenici su bježali iz “zatvora”

28.11.2012.

Stara škola u Dobrunu

VIŠEGRAD – Učitelji su poslije Drugog svjetskog rata za neznanje, neposlušnost i nedisciplinu u školama primjenjivali stroge “vaspitne” mjere – od “ostajanja u zatvoru” do šibanja prutom ili “filskulture”.

Godine 1961. područno odjeljenje osnovne škole iz Dobruna kod Višegrada, u selu Veletovu, imalo je pedesetak učenika.

U školu, koja je tada imala i biblioteku i đačku kuhinju, išli su učenici iz sela Stoca, Bijele, Čengića, Crnčića i Tetrebice. Neki su pješačili i po pet-šest kilometara da bi “stizali do znanja” – kako su im govorili stariji.

Upamćeno je da siromašak Anđelko Tasić iz Bijele nije htio da upiše u školu kćerku Radu, pa je zato, da ne bi plaćao globu, morao odležati u zatvoru.

Rada Mikavica iz Bijelog Brda i danas se sjeća školskih dana provedenih u ovoj školi, izgrađenoj na najboljem mjestu u Veletovu.

“Naša učiteljica Ruža Serdar, kao i drugi učitelji u školama, primjenjivali su, što bi se danas reklo, posebne vaspitno-obrazovne mjere prema učenicima koji nisu učili ili su bili nemirni. Učenicima je najdrastičnija bila ona koja se zvala `ostajanje u zatvoru`“ – priča Rada.

Ostati “u zatvoru” značilo je da je učenik koji nije napisao domaću zadaću ili je načinio neki nestašluk u učionici ili na školskom odmoru kažnjen tako što, kada ostali đaci odu kući, ostane da sjedi još sat ili više na svom mjestu.

“Dešavalo se često da učiteljica zaboravi na svog `kažnjenika`, pa nesrećnik sate provede sam u učionici. Meni se to jednom dogodilo, pa sam otvorila prozor, iskočila i tako `pobjegla iz zatvora`. Imala sam tada osam godina“, priča Rada.

Starina Vidoje Stanojčić prisjeća se da su postojale i druge mjere kažnjavanja “slabih đaka“ – onih koji nisu, dok su čuvali goveda ili ovce, naučili zadatu lekciju.

“Učitelji su u to vrijeme učenika koji je nešto skrivio tjerali da sa časa ode u šumu, odsiječe drenov prut, oguli sa njega koru i donese. Onda bi `kažnjenik` ispružio dlanove obje ruke, a učitelj je prutem mlatio po njima dok su učeniku `vrcale` suze iz očiju“ – priča Vidoje, koji i sada uvlači ruke u džepove pantolona kao da ga neko tjera da ih pruži za šibanje.

Poslije Ruže Serdar u školu u Veletovu došao je učitelj Aziz Tabaković. On je ublažio disciplinske mjere prema učenicima, a neposlušni su za kaznu morali da izdađu ispred klupa i “rade filskuluturu”, tako što bi sa raširenim rukama pravili toliko čučnjeva koliko je učitelj zahtijevao.

Škola u Veletovu zatvorena je pošto nije bilo više učenika. Na đačke uspomene u njoj podsjećaju još drvene skamije i “iskrzana” školska tabla.