Narodna bibloteka – sjećanje na Đuru Jakšića

09.08.2014.

Sjecanje na Djuru Jaksica u Rogatici

ROGATICA – Osmog avgusta po julijanskom kalendaru prije 182 godine u Srpskoj Crnji, koja je tada bila pod Austrougarskom vlašću, kao prvo od sedmoro djece u porodici sveštenika Dionisija, rodio se Georgije, poznatiji kao Đura, Jakšić.

Tim povodom Dramsko-recitatorska družina Narodne biblioteke u Rogatici u improvizovanom ambijentu kafane „Tri šešira“ sa svijećama, fenjerima, knjigama i naravno crnim vinom, upriličila je scensko-muzički program sa naslovom jednog od Đurinih djela „Jeste li mi rod siročići mali“.

Tokom više od jednog sata kroz biografiju i čitajući djela ovog velikog srpskog pjesnika, slikara, pripovjedača, dramskog pisca, učitelja i boema, koji je tokom krakog života ipak jedva sastavljao kraj s krajem, Snežana, Sofija, Nikolina, sestre bliznakinje Tijana i Dijana, Andrej i ostali iz družine, proveli su prisutne ljubitelje lijepe pisane riječi u prostorijama Biblioteke, među kojima je bio i načelnik opštine Tomislav Puhalac.

Sjecanje na Djuru Jaksica u Rogatici

Đura Jakšić, rečeno je ovom prilikom, za 46 godina, koliki je bio njegov životni vijek, napisao je 40 pripovjetki, tri drame u stihu, nekoliko epskih pjesama i jednu zbirku poezije. Za ovo veče čitani su izvodi iz njegovih djela „Ja sam stena“, „Jevropa“, „Veče“, „Kosovo“, „Noć i put u Gornjak“, „Otadžbina“, u kojoj on kazuje da je država jedno, a otadžbina drugo…

Vraćeno je i sjećanje na Milu i Anu, kćerke Lazara Popovića iz Kikinde, koje su služile, naplaćivale potrošeno i zabavljale goste u krčmi „Kod belog krsta“ njihovog oca. Đura je, kako je pisao Branislav Nušić, bio zaljubljen u „mladu, lepu, vatrenih očiju i tanka stasa Milu, ali joj to nikad nije kazao, pa se ona udala za drugog“. Ali, zato ostala je žal i pjesma „Mila“, koju su zajednički otpjevali izvođači programa i gledaoci.

Uz pratnju na gitari Miodraga Delića Đurine pjesme pjevala je Jovana Olović, Dajana Rajak i Marija Pušonja, a Dragan Ristović uspješno je recitovao „Otadžbinu“ i „Padajte braćo“.

Na kraju programa svi prisutn posluženi su sa čašom crnog vina, koje je Đura Jakšić najradije pio. Nije to bio Iđoški rampas, ali vraćeno je sjećanje i na taj detalj iz njegova svijeta i vremena.