VIŠEGRAD – Željko Moljević je bio izvrstan košarkaš, sjajan košgeter, legenda je višegradske Varde. Svojim igrama u tadašnjoj izuzetno kvalitetnoj Prvoj B Yu-ligi, Moljević je bio nerješiva enigma za sve ekipe od Triglava do Đevđelije. I danas na spomen Varde ljubitelji i poznavaoci košarke odmah kao iz topa kažu Moljević Željko.
BHbasket je razgovarao sa legendarnim višegradskim majstorom košarke, o Vardi i košarci tog vremena o ponudama koje su mu dolazile od gigantskih klubova bivše države
Bili ste košgeter Varde u tadašnjoj Prvoj B ligi Yugoslavije, recite nam nešto o tom vremenu kakva je bila Varda i Pva B liga ?
Moljević: Bilo je to dosta drugačije vrijeme, B liga je praktično bila profesionalna, igrači su živjeli od košarke i za razliku od današnjih obično su dugo igrali za isti klub. Na taj način pravili su svoje ime, a u manjim gradovima postajali gotovo legende. Varda je imala neobičnu sreću da u tako malom mjestu bude rođena sjajna generacija, koja je godinama činila okosnicu tima, koji je pojačavan sa ne više od dva-tri igrača sa strane. Grad je , nije pretjerano reći, živio za košarku tih godina. Dvorana se punila na par sati prije početka meča jer su ljudi podržavali svoje sugrađane koje su poznavali cijeli život. Ipak nije bilo mnogo tako malih gradova koji su uspjeli doći do B lige, a Višegrad je sigurno bio najmanji među njima. I neki veliki timovi, poput Jugoplastike ili Olimpije, nastupali su u B ligi, u najačim sastavima.
Pružali ste odlične partije u Prvoj B -ligi, da li ste imali ponuda od većih klubova ?
Moljević: Naravno da sam imao ponude većih klubova, gotovo svih iz tog vremena. Ali tada nije bilo menadžera, da vam vode karijeru. Odlučivao sam potpuno sam i napravio gomilu gluposti. Najveća, koje se danas pomalo stidim, je to što sam dva puta odbio poziv prof. Ace Nikolića, a zatim nisam otišao ni u Partizan.
Koja utakmica vam je posebno ostala u sjećanju ?
Moljević: Sigurno je najvažnija utakmica tih godina odigrana u Skenderiji, kada smo u direktnom meču sa Sarajevom, po prvi put izborili mjesto u B ligi. To je bila nezapamćena euforija, a Višegrad se tog dana “preselio” u Sarajevo. Pamtim i utakmicu u Banja Luci, kada sam ubacio 13 trojki, bez promašaja.
Za koje klubove osim Varde ste još nastupali u karijeri ?
Moljević: Igrao sam još za Željezničar, Vrbas, Metalac, Lovćen, ruski Šahtjor, Rudar i mislim da je to sve. Pravila su bila drugačija, nije bilo ugovora i moglo se preći u drugi klub samo uz dozvolu kluba, a to je bilo teško dobiti.
Da li ste imali košarkaškog uzora ?
Moljević: Uzora baš i nisam imao, mada je moj stariji brat Darko bio uzor skoro svim košarkašima iz Višegrada. Kao dijete gledao sam na filmovima Oscara Robertsona i to me je fasciniralo, kasnije niko do te mjere.
Pratite li danas rezultate Varde i da li ste ostali u košarci ?
Moljević: Pratim, naravno, rezultate Varde i želim joj da ponovo postane gradski klub, sa igračima koji će što duže živjeti u toj sredini. Nekad je svako dijete u gradu, i djevojčice i dječaci , prvo pokušalo da trenira košarku på sve drugo. To je pravi način! Od košarke sam živio do 40-te godine, a onda sam morao da se okrenem drugim stvarima, na moju veliku žalost. Sada moja mlađa kćerka igra košarku i to je moja veza sa tim sportom. Žao mi je jer imao bih šta da prenesem mlađim, ali se danas prilika u košarci dobija drugačije nego ranije. Ti vjetrovi nisu duvali u moja leđa.